U cijelosti i izvornom obliku Zajednice kotorskih Hrvata , prenosimo njihov oštar prosvjed objavljen na zbh.hr da se po ratnom zločincu ne nazove Kotorski gradski bazen…
Zajednica bokeljskih Hrvata ovim otvorenim pismom iskazuje duboku zabrinutost i razočarenje da se Kotorski gradski bazen imenuje po Zoranu Gopčeviću komandiru straže Ratnog logora Morinj, u kojem su počinjeni najgnjusniji zločini protiv čovječnosti prema Hrvatima u novijoj povijesti…
Ratni Logor u Morinju, u istoimenom mjestu u bokokotorskom zaljevu, bio je u Domovinskom ratu poprište najtežih i najgnjusnijih zločina protiv čovječnosti. Na tom mjestu su zatočeni Hrvati koje su Srpsko-crnogorska četnička okupatorska vojska zatočili okupacijom Južne Hrvatske. Zatočenici su na tom mjestu prolazili teška mučenja, iživljavanja, torture, a od posljedica batina u logoru su preminuli Jako Obrad i Mihailo Brailo. Kroz logor je prošlo 292 zatočenika i to od dječačkog uzrasta do staraca.
Nažalost žitelji Konavala, Dubrovačkog primorja i Dubrovnika su na pragu 21. stoljeća i to 1991.g. doživjeli teško stradanje, pljačku i palež od četnika i drugih zločinačkih postrojbi pod kapom JNA iz susjedne Crne Gore i Hercegovine. Pomahnitala banda zločinaca je pod geslom tadašnje politike u “Ratu za mir” zapravo u pljačkaškom bestijalnom pohodu ubijala, silovala, pljačkala, te konačno spalila Konavle, Zračnu luku, Župu dubrovačku i Dubrovačko primorje, a teškim bombardiranjem oštetila Dubrovnik, grad pod zaštitom Unesco-a. Podsjetnika radi, ovo nije bio jedini takav pohod iz Crne Gore, treba se podsjetiti da je isti takav bio i 1806., pa su taj i događaj iz 1991.g., ostali zabilježeni kao datumi kada su Crnogorci i Srbi izvršili pogrom nad Hrvatima. Primjer iz nastavka će nažalost potvrditi da nisu u svojoj memoriji proveli nacionalnu katarzu i pokazali kajanje za učinjeno.
Radio televizija Crne Gore je objavom serijala “Rat za mir” dala najbolje svjedočanstvo ovog nečasnog, zločinačkog pothvata potaknutog od tadašnje političke vlasti u Crnoj Gori, a potpomognutog tadašnjom RTCG medijskom dalekovidnicom u službi zločina. Nažalost niti jedan od političkih i medijskih vinovnika i ratnih izvjestitelja huškača nikad nije osuđen ili uopće pozvan na odgovornost.
Skupština Općine Kotor je ipak tridesetogišnjicu ovih teških zločina, ovog sramotnog, nečovječnog i nečasnog čina, odlučila obilježiti imenovanjem, dugo očekivanog Gradskog bazena u Kotoru imenom Zorana Gopčevića, komandira straže Ratnog logora Morinj.
Zgroženi smo ovakvom političkom odlukom koja predstavlja politiku veličanja i slavljenja najtežih zločina protiv čovječnosti na ovim prostorima. Tim više jer je Gradski bazen Kotor do sad ponosno nosio ime Nikše Bućina, heroja Narodno oslobodilačke borbe.
Grob narodnog heroja Nikše Bućina u Kotoru
Nikša Bućin je, radi sjećanja na njegov lik i dijelo, rođen u trgovačkoj obitelji 1924. godine u Kotoru. Gimnaziju je završio u Kotoru i bio aktivni sportaš Nakon sloma bivše Jugoslavije, početkom 1941. g. kao i mnogi mladi ljudi tog vremena aktivno sudjeluje u pripremi ustanka. Kao mladi čovjek, stupa u Bataljon NOV za Boku i postaje komesar čete u Bataljonu. Poginuo je krajem 1944. godine u Šišićima, općina Kotor – u borbi protiv četnika.
Sramotan je ovo čin koji iskazuje netrpeljivost prema susjednim Konvalima, Dubrovniku i Hrvatskoj i istima umjesto poruke sućuti šalje poruku mržnje. Bazen imena komandira straže Ratnog logora Morinj, Zorana Gopčevića, u kojem trebaju nastupati vaterpolisti Primorca iz Kotora (kojeg su većinski Hrvati utemeljili 30. srpnja 1922. kao Športsko društvo Primorac), prvaka Europe 2009.g, predstavlja sramotan i nezabilježen nesportski čin, odnosno jasnu političku odluku što slijedi preostalim Hrvatima, koji nisu u valovima progona tijekom 20. stoljeća napustili svoja ognjišta, koje nastanjuju od doseljenja Hrvata u sedmom stoljeću.
Ovim otvorenim pismom pridružujemo se ranije iznesenim prijedlozima da se PONIŠTI Odluka Skupštine Opštine Kotor o imenovanju Gradskog bazena u Kotoru imenom Zorana Gopčevića. Kod razmatranja ovog prijedloga predlažemo da gradska vlast grada Kotora pregleda elektroničke stranice koje svjedoče o zločinima svojih sugrađana nad Hrvatima tijekom Domovinskog rata, te da se suoči s istinom i o svome trošku podigne spomen ploču o stradanju Hrvata:
Zarobljeni Hrvati u logoru Morinj
U logoru Morinj u Crnoj Gori od posljedica zlostavljanja preminuo je pripadnik Hrvatske vojske Jako Obrad. Kroz logor u Morinju prošla su 292 zarobljenika, a osim Obada ondje je u studenom 1991. stradao i Mihailo Brailo. Za zločine u Morinju osuđeno je nekoliko pripadnika rezervnog sastava JNA, a Crna Gora isplatila je preživjelim logorašima civilima po 200, odnosno logorašima braniteljima po 100 eura za svaki dan koji su proveli u logoru.
Logor Morinj, za kojeg se tvrdi kako je bio jedan od najzloglasnijih, hrvatskoj je javnosti relativno nepoznat. Pakao ovog logora upoznala su 292 Hrvata, mahom civila iz dubrovačkog područja. Svakodnevna, višemjesečna maltretiranja svi logoraši su opisivali jednako, navodi se u priopćenju Zajednice bokeljskih Hrvata.
T.H.