Nedugo prije izravnog napada na Grad Dubrovnik šačica odvažnih mladih Dubrovčana otisnula se 23. rujna 1991. s nekoliko brzih glisera u more probijajući višemjesečnu blokadu Jugoslavenske ratne mornarice…
Incijativa za osnivanju ovakve postrojbe potekla je već ranije Miljenka Bratoša, koji je kasnije poginuo u nerazjašnjenim okolnostima, Aljoše Nikolića, zapovjednika postrojbe i Rudija Butkovića. Iz luke Gruž uzeli su i za djelovanje prilagodili zapljenjene glisere krijumčara. Prvi naoružani gliser dobio je ime “Sveti Vlaho”, a ubrzo su uslijedili “Skituljko”, “Gonzales”, “Fucker I”, “Luda Guda”, “Dezerter” i drugi.
Odred naoružanih brodova Dubrovnik imao je 22 brodice i 117 odvažnih pripadnika. Ta samonikla postrojba uskoro je postala jedan od najvažnijih činitelja uspješne obrane Dubrovnika i jedina veza opsjednutog Grada s ostatkom Hrvatske i svijetom. Pripadnici Odreda danonoćno su prkosili agresoru, vješto izmicali zamkama u priobalju, gasili požare, spašavali brodolomce, prevozili ranjenike i bolesne po najtežim vremenskim prilikama, zavaravali neprijatelja i uspješno ga napadali.
Odred nije izgubio niti jedan brod iako je primio bezbrojne pogotke prilikom proboja neprijateljske blokade i juriša na sam pramac neprijateljskih brodova. U borbi Davida i Golijata bilo je mnogo bliskih susreta, a žestoka pucnjava često ih je pratila duž Koločepskog kanala od Dubrovnika do Stona.
Zadaća Odreda bila je probijanje pomorske blokade Dubrovnika i uspostava morskog koridora za dopremanje hrane, lijekova, naoružanja, streljiva i svega ostalog neophodnog za uspješnu obranu grada i kakvu takvu normalizaciju života stanovnika. Pripadnici Odreda su gliserima prevozili i ranjenike te branitelje koji su iz svih krajeva Hrvatske dolazili pomoći obrani Dubrovnika. Plovilo se uglavnom noću, krećući se velikom brzinom samo nekoliko metara od obale, ne razmišljajući o vremenu i uvjetima na moru, kao ni broju neprijateljskih patrolnih brodova i bunkera duž cijele obale. Odred naoružanih brodova je bio žila kucavica koja je tijekom opsade Dubrovnika grad i njegove izmučene branitelje i žitelje održavala na životu.
Tijekom djelovanja pripadnici Odreda prešli su 52 tisuće nautičkih milja, prevezli oko 6 tisuća vojnika i civila, dvije stotine ranjenika, te prenijeli više od 2 tisuće tona raznog tereta: oružja, streljiva, goriva, hrane i lijekova. Odred nije izgubio niti jedan brod iako je primio bezbrojne pogotke prilikom proboja neprijateljske blokade.
Tijekom djelovanja pripadnici Odreda prešli su 52 tisuće nautičkih milja, prevezli oko 6 tisuća vojnika i civila, dvije stotine ranjenika, te prenijeli više od 2 tisuće tona raznog tereta: oružja, streljiva, goriva, hrane i lijekova. Trojica pripadnika Odreda su poginula, jedan je bio teško i nekoliko je lakše ranjeno.
Odred nije izgubio niti jedan brod iako je primio bezbrojne pogotke prilikom proboja neprijateljske blokade.
Posebno bitnu ulogu ova je postrojba imala u obrani elafitskog otočja koje je osim domicilnog stanovništva bilo naseljeno i izbjeglicama i prognanicima, a na stalnoj meti JNA. Tijekom izvršavanja brojnih zadaća poginulo je 5 pripadnika Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, od ukupno 117 koliko ih je ova postrojba brojala.
No, unatoč nedvojbenim zaslugama osim Plave vrpce Vjesnika ni jedan pripadnik Odreda naoružanih brodova Dubrovnik nije dobio aktivni čin ni bilo koje ratno odlikovanje, tek a 2006. odlikovana je „Redom Nikole Šubića Zrinskog“ za ratne i vojne zasluge u obrani Republike Hrvatske.
B.M. / G.S.