Lipharda Horvat.
Konstantina Mesar.
Geralda Jakob
To su imena časnih sestara njegovateljica iz psihijatrijske bolnice Vrapče koje su brutalno ubijene i bačene u jamu Jazovka i za koje je Crkva pokrenula proces beatifikacije…
U paklenim sladostrasnim maštarijama “slobodne komunističke Jugoslavije” i njihovih prljavih mozgova nismo slušali o ovakvim časnim sestrama.Naslovnice su neke časne dobile, ali uz sljedeće opise: ubijala navodno “krampom”, “toljagama”, “čekićem”, “pijukom”, “motikom”, “iza štale”, “u podrumu”, “svakodnevno”, “rano ujutro”, “noću”, da se “ni neke časne sestre nisu ustručavale uprljati svoje ruke nevinom ljudskom krvi”, da su ih one “ubijale i toljagama i bacale u zahodske jame”, “podvodile ljepše djevojčice njemačkim oficirima”, “stajale nogama na tijelima djece dok su ih ustaše klale”
To su kako kažu ovi lažljivci bile sestre iza bodljikave žice “logora” i u jednom su zaista bili u pravu:bodljikava žica je zaista postojala.
Savili su ih komunisti oko nježnih ,dragih i izrađenih ruku koje su cijeli život samo njegovale, čistile, liječile i skrbile. Savili su te drage izmučene prste koji su toliko puta zabrinuto polagani na bolesnikovo čelo u posljednjem posmrtnom grču misleći kako će zemlja zauvijek zatrti spomen na žrtvu i dobrotu i kako će njihova zemlja zaboraviti njihova imena.
Ali neće.
Za zaboraviti ih potrebno je više od bodljikave žice i metka u potiljak.
One se zovu Lipharda, Konstantina i Geralda.
