Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 17. veljače 2019.:
“Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje Evanđelje (usp. Lk 6, 17.20-26) predstavlja nam blaženstva u verziji svetoga Luke. Tekst je podijeljen na četiri blaženstva i četiri opomene izražene izrazom „jao vama“. Isus nam ovim snažnim i prodornim riječima otvara oči, daje nam gledati njegovim očima, daje nam vidjeti dalje od prividnosti i površnosti i uči nas razlučivati ljudska stanja pogledom vjere.
Isus proglašava blaženima siromašne, gladne, ožalošćene, progonjene i opominje one koji su bogati, siti, koji se smiju i kojima ljudi plješću i hvale ih. Razlog ovog paradoksalnog blaženstva krije se u činjenici da je Bog blizu onih koji trpe i svojim ih zahvatom oslobađa od njihovih ropstava. Isus vidi to, vidi već blaženstvo onkraj negativnih stvarnosti. Jednako tako, opomena „jao vama“, upućena onima koji danas žive dobro, služi tome da ih „probudi“ od opasne varke sebičnosti i otvori ih logici ljubavi.
Tekst današnjeg Evanđelja poziva nas, dakle, da razmišljamo o dubokom smislu vjere, a koji se sastoji u posvemašnjem pouzdanju u Gospodinu. Riječ je o tome da se odbaci svjetovne idole te otvori srce živom i pravom Bogu; jedino on može našem životu dati toliko željenu a ipak tako teško dostižnu sreću.
Braćo i sestre, i u našim je danima mnogo onih koji se nude kao djelitelji sreće: dolaze i obećavaju uspjeh u kratkom vremenu, velike zarade nadohvat ruke, čarobna rješenja raznih problema i tako dalje. I tu je lako skliznuti, a da se ni ne primijeti, u grijeh protiv prve Božje zapovijedi, to jest idolopoklonstvo, Boga zamijeniti idolom. Idolopoklonstvo i idoli – to zvuči kao stvari iz nekih drugih vremena, a zapravo je karakteristično za sva vremena, pa i ovo današnje! Opisuju neke suvremene stavove bolje od mnogih socioloških analiza.
Zato nam Isus otvara oči nad stvarnošću u kojoj živimo. Pozvani smo na sreću, biti blaženi i to ćemo postati već sada u mjeri u kojoj stanemo na stranu Boga i njegova Kraljevstva, na stranu onoga što nije prolazno nego traje za vječnost. Bit ćemo sretni ako priznamo da nam je Bog potreban – i to je vrlo važno: „Gospodine, trebam te!“ – te, poput Njega i zajedno s Njim, budemo blizu siromašnima, ožalošćenima i gladnima. I mi smo to pred Bogom: siromašni smo, ožalošćeni, gladni pred Bogom. Bit ćemo sposobni za radost svaki put kada uspijemo izbjeći da od svjetovnih dobara što ih posjedujemo ne stvaramo idole kojima podajemo dušu, nego ih dijelimo s našom braćom. O tome nas danas liturgija poziva još jednom preispitati se i pogledati istini u uči u svome srcu.
Isusova su blaženstva odlučna poruka koja nas potiče da ne stavljamo svoje pouzdanje u materijalna i prolazna dobra, da ne tražimo sreću slijedeći prodavače magle – koji su često prodavači smrti – vješte opsjenare.
Ne treba ih slijediti jer nisu kadri dati nam nadu. Isus nam pomaže otvoriti oči, steći prodoran pogled na stvarnost, ozdraviti od kronične kratkovidnosti kojom nas duh svijeta zaražava. Svojom nas paradoksalnom Riječju budi iz pospanosti i pomaže nam prepoznati ono što nas zaista obogaćuje, čini nas sitima, daje nam radost i dostojanstvo. Riječju, ono što nam doista daje smisao i puninu našem životu. Neka nam Djevica Marija pomogne slušati ovo Evanđelje otvorena duha i srca, da ono donese plodove u našem životu te postanemo svjedoci sreće koja ne razočarava, one Božje koja nikada ne razočarava.”
Nakon Angelusa:
“Draga braćo i sestre, od sljedećeg četvrtka do nedjelje u Vatikanu će se održati susret predsjednikâ svih biskupskih konferencija na temu zaštite maloljetnika u Crkvi. Pozivam na molitvu za taj susret, koji sam htio kao čin velike pastoralne odgovornosti pred jednim hitnim izazovom našeg vremena.”