Sveti Otac se u podnevnom nagovoru osvrnuo na Isusove kušnje u pistinji.
”Braćo i sestre, dobar dan!
Danas, na prvu korizmenu nedjelju Evanđelje nam govori o Isusovoj kušnji u pustinji (cfr Mc 1,12-15). Evanđelje tako kaže: «Bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona». I mi smo u korizmi pozvani da zađemo u pustinju, odnosno u tišinu, u unutarnji svijet, da osluhnemo svoje srce, u doticaju s Istinom. Evanđelje navodi da Isus u pustinji “bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu”. Znači, bio je u društvu zvijeri i anđela. U prenesenom značenju, i mi smo u njihovom društvu, kada zađemo u pustinju našeg srca, možemo tamo pronaći zvijeri i anđele. Zvijeri. U kojem smislu? U duhovom svijetu možemo ih smatrati neumjerenim strastima koje nam dijele srce i žele ovladati njime. Nagovaraju nas, zavode, ali, ako ne pazimo, rastrgat će nas. Poznamo te zvijeri duše: to su razne mane, čežnja za bogatstvom, zbog koje stalno računamo i nezadovoljni smo, taština koja nas vodi u nemir i samoću, želja za slavom koja stvara nesigurnosti i stalnu potrebu za potvrđivanjem i želju da se bude u centru pozornosti itd. Upravo su to zvijeri i zato ih treba ukrotiti i pobijediti jer će nam inače oduzeti slobodu. Moramo, dakle, zaviriti u pustinju da ih primijetimo i suočimo se s njima.
I Korizma je pravo vrijeme za to.
Potom, tu su i anđeli, Božji glasnici koji nam pomažu i čine dobro. Prema Evanđelju, oni služe, a to je upravo suprotno od vladanja, što je tipično za strasti o kojima smo govorili. Anđeli su dobre misli i osjećaji koji dolaze od Duha Svetoga. I dok nas kušnje kidaju, dobre božanske težnje nas ujedinjuju u skladu, umiruju srce, ulijevaju nagovještaj Krista, “okus Neba”. U dušu se stoga vraćaju red i mir, bez obzira na dobre ili loše životne okolnosti. Ali i ovom slučaju, kako bismo prizvali božanske misli i osjećaje, valja pribjeći tišini i moliti. I korizma je pravo vrijeme za to.
Na početku našeg korizmenog puta, postavimo si dva pitanja. Koje su to zvijeri koje se meškolje u mom srcu? Valja ih prepoznati, imenovati, razumjeti kako djeluju. A drugo pitanje je: kako bih dopustio Božanskom glasu da mi se obrati u srcu i da ga usmjerava na dobro, razmišljam li da zađem u pustinju, da odvojim vrijeme za tišinu, molitvu, štovanje i slušanje Božje riječi?
Neka nam Blažena Djevica, koja je čuvala Božju riječ i nije dopustila da njome ovladaju zle kušnje, pomogne na našem putu.”