Papa Franjo uputio poruku u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom

Kultura života koja stalno potvrđuje dostojanstvo svake osobe, posebno u zaštiti muškaraca i žena s invaliditetom, svake dobi i društvenoga stanja – obzor je prema kojemu papa Franjo gleda u ovo vrijeme kušnje zbog koronavirusa, koje je poput nemirnoga mora koje nas plaši iako smo svi u istoj barci. Jedna je barka, ali, dodao je Papa u poruci, neki se više muče, a među njima su osobe s teškim invaliditetom.

Osvrnuvši se na temu Dana osoba s invaliditetom, Papa se posebno zadržao na izrazu „izgraditi bolje“ koji podsjeća na prispodobu iz evanđelja o kući građenoj na stijeni ili na pijesku. Pritom je istaknuo da tadašnje opasnosti, kao što su kiša, rijeke, vjetar, danas predstavlja kultura odbačenoga, te se, u skladu s takvom kulturom, neke osobe mogu žrtvovati, dok su druge dostojne živjeti. Osobu se više ne smatra glavnom vrijednošću koju valja poštovati i štititi, posebno ako je siromašna ili s invaliditetom, istaknuo je papa Franjo.

Papa vidi napredak građanskih i crkvenih ustanova postignut u posljednjih 50 godina, koji je doveo do hrabrih odluka za uključivanje osobā s tjelesnim ili psihičkim ograničenjima. Međutim, valja još mnogo toga učiniti jer, kako je primijetio, zaboravlja se da je ranjivost u ljudskoj biti. Uočava se odbijanje koje se, također zbog narcističkog i utilitarističkog mentaliteta, pretvara u marginalizaciju, ne vodeći računa o krhkosti koja pripada svima.

Promicati stoga kulturu života znači temeljiti ju na uključivanju, napomenuo je Papa te primjećujući kako se taj izraz često zlorabi, objasnio da je uključivanje stijena na kojoj valja izgraditi programe i inicijative građanskih institucija kako nitko, a posebno oni koji su u teškoćama, ne bi bio isključen.

Velik dio poruke Papa je posvetio zauzimanju Crkve u odnosu na osobe s invaliditetom te istaknuo da je potrebno pripremiti odgovarajuća i dostupna sredstva za prijenos vjere, po mogućnosti besplatno, i to putem novih tehnologija koje su djelotvorne posebno u vrijeme pandemije. Potaknuo je stoga na promicanje redovne formacije za svećenike, sjemeništarce, redovnike, katehiste, te pastoralne djelatnike kako bi kod vjernika razvili stil prihvata osoba s invaliditetom. Nije, dakle, dovoljna samo župa bez arhitektonskih prepreka, nego i srce solidarnosti i služenja.

‘Aktivno sudjelovanje’ slabijih osoba, još je jedan ključni izraz u Papinoj poruci. „Ponovno snažno ističem pravo osoba s invaliditetom da primaju sakramente kao svi drugi članovi Crkve. Sva liturgijska slavlja u župi trebala bi biti dostupna kako svaka osoba, zajedno s braćom i sestrama, može proučavati, slaviti i živjeti vlastitu vjeru“, napomenuo je Papa. Osobu s invaliditetom valja prepoznati kao aktivni subjekt evangelizacije, a ne samo njezinim primateljem. Zahtjevan je to i težak put koji će sve više pridonositi oblikovanju savjesti sposobnih za prepoznavanje svakog ljudskog bića kao jedinstvene i neponovljive osobe, istaknuo je Papa u poruci.

L.K.