Radni logor Valpovo (njemački: Arbeitslager Walpau) je bio logor osnovan od strane komunističkog režima u Jugoslaviji za Nijemce i Austrijanace u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Logor je fukcionirao od 1945. do 1946. godine. Prema Titovom nalogu na teritoriju Hrvatske 11.svibnja 1945., započinje organizirano odvođenje preostalih Nijemaca u novoosnovane koncentracijske logore smrti. U logore su upućivane cjelokupne folksdojčerske obitelji, starije osobe, trudnice, žene s djecom, bez obzira na dob. Radni logor Valpovo osnovan je na prostoru između stare valpovačke ciglane i sajmišta gdje su otprije bile barake njemačke službe “Arbeitsdienst” i bio je ograđen visokom bodljikavom žicom i s kulama stražarama.
Nijemcima i Austrijancima sa području Hrvatske kolektivno je pripisana krivnja za nacističke zločine. S padom Nezavisne Države Hrvatska u svibnju 1945. godine, logori za hrvatske Nijemce su formirani u Valpovu, Josipovcu i Krndiji. Od svibnja 1945. do travnja 1946. godine, kroz logor je prošlo oko 5.000 žena, djece i staraca njemačke nacionalne manjine, službeno je evidentirano 1,076 žrtava toga logora, procijenjuje se ukupan broj žrtava u ovom logoru na oko 2000, koji su umrli i ubijeni u neljudskim uvijetima. Prema svim pokazateljima, umiralo se pretežno od bolesti, posebice tifusa, premorenosti, zime i gladi uz likvidacije. Bilo je zlostavljanja i pojedinačnih ubijanja.
Godine 2003. podignut je spomenik žrtvama logora, otkriću su nazočili prestavnici njemačke manjine u Hrvatskoj i đakovački biskup Marin Srakić. Najveći partizanski logori za pripadnike njemačke manjine na području Hrvatske bili su tijekom tih poratnih godina Josipovac kraj Osijeka, Valpovo, Velika Pisanica kraj Bjelovara, Krndija kraj Đakova, Šipovac kraj Našica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kraj Osijeka,donosi -izvor-komunistickizlocini.net.
T.H.