Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) ogorčena je na novo prisilno plaćanje usluga (pokrivanje manjkova) hrvatskog zdravstva. Naime, sada od onih koji redovno ne plaćaju mjesečnu participaciju (jer nemaju novaca!) traže da za svaki posjet liječniku dodatno izdvoje još 10 kuna. Na prvi pogled nije puno, ali ni malo. Nu, jedan ne mali broj hrvatskih građana jedva izlazi na kraj sa svojim mizernim primanjima, a u što se poglavito ubrajaju umirovljenici, od koji mnogi mjesečno primaju 1500 kuna, ali i mnogo manje.
Ovaj novi „harač“ pogodio je i jednu poveću skupinu hrvatskih branitelja. Umjesto da im se besplatno pruži cjelokupna zdravstvena zaštita i od njih se traži da „spašavaju“ zdravstveno, koje nikada nije bilo u gorem položaju.
Hoće li i koliko tih 10 kuna spasiti što se spasiti ne može?
Stoga, poštovani ministre zdravstva, ako već nećete ili ne možete ukinuti participaciju za sve hrvatske branitelje, oslobodite ih plaćanja tih 10 kuna, da barem malo osjete da se država brine o njihovu zdravlju!
Nismo se borili da nakon hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata budemo na teret državi, a još manje da, ako smo oboljeli, ta ista država traži da joj platimo, dok su se drugi u isto vrijeme bavili privatizacijom, lopovlukom ili zarađivanjem milijuna eura (kao neki) na prodaji žvakaćih guma.
Hrvatska radiotelevizija (HRT) od prisilne naplate svojih programa godišnje zarađuje oko 1,2 milijarde kuna, a ukupna gledanost je relativno slaba. Naime, neke privatne televizije s daleko manjim budžetom imaju mnogo kvalitetniji i gledaniji program, a od gledatelja ne naplaćuju ni kune, dok HRT zarađuje i od prihoda od marketinga, što ga stavlja u povlašteni položaj na tržištu.
Osim toga, gledajući neke HRT-ove emisije, poglavito informativne, mnogi su i „oboljeli“, toliko su loše i pristrane.
Nu, s novcima koje godišnje (prisilno) „u vjetar“ izdvajamo za HRT hrvatsko zdravstvo bi se preporodilo, pa stoga, ako već moramo birati između zdravstva i HRT-a birajmo ovo prvo, tim prije jer bez sramnih emisija raznih stankovića se može, ali bez zdravlja – ne!
Mladen Pavković