Kad pitate tko je Matija Babić obično ćete dobiti odgovor – osuđeni kriminalac. Manje ljudi zna ovog problematičnog novinskog „čovječuljka“ kao autora i urednika portala Index, gdje se objavljuju manje-više (ne)provjerene informacije, koje imaju za svrhu i cilj oklevetati pojedince, poglavito one koji „sve“ znaju o njegovim kriminalnim radnjama.
Svako malo na njegovim stranicama nađe se i ime moje malenkosti. Naravno, ne usudi se potpisati svojim pravim imenom, pa pamflete tobože potpisuje neki Me.M., kao on s time nema veze. Tako se u toj sprdačini od članka, od 21. rujna, osvrnuo i na moj prijedlog, koji je podržao i Braniteljski portal, ali i mnogi drugi, prije svega, braniteljske udruge, da se 18. studenoga, dakle na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, ne održi Noć kazališta. To je očito osuđenog kriminalca – kao urednika – duboko povrijedilo, pa je uradak, potpisan nekakvim inicijalima, nazvao „Udruga osuđenog bludnika traži zabranu Europske noći kazališta: „Tamo će biti i srpski pisci“! Kao prvo, ja nisam pravomoćno osuđen, a hoću li biti to je veliko pitanje. Mene su (nakon gotovo četiri godine povlačenja po sudovima) nepravomoćno osudili da sam „poljubio jednu djevojku“, bez ijednog dokaza, kao u Sjevernoj Koreji. Osudio me sudac o kojem sam objavio knjigu da je oslobodio šezdesetak navodnih ratnih profitera, odnosno lažnih branitelja. Ima li to kakve veze s ovom presudom? Vjerojatno nikakve! Otac te djevojke mi se predstavljao da je hrvatski dragovoljac (što nije bio) te od mene tražio pomoć.
Zbog laži i uvreda, dobio je četiri mjeseca uvjetnog zatvora (pravomoćno). Nu, kao što rekoh o toj mojoj nepravomoćnoj presudi još će se čuti, a sada iznimno dobro dođe pojedincima kao što je taj osuđeni kriminalac Babić ili pak sinu od ratnog zločinca Rašete, Dežuloviću, Ivančiću i sličnim navodno „četnički raspoloženim tipovima“ da me blate, prije svega kao hrvatskog branitelja. Tješim se da ti i takvi nemaju „milosti“ ni prema svima drugima koji hrvatski dišu!
Dakle, taj članak je jedino imao za cilj da mene oblati (po tko zna koji puta). Neka im bude, tim više što me već zabavlja čitati njihove bljuvotine. A tzv. Noć kazališta sigurno se neće održati na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, (kao što sam tražio) što će sve te i slične pogoditi teže od „hidrogenske bombe“.
Inače, meni je u stvari žao tog osuđenog kriminalca Babića, kojem bi najbolje bilo da se pokrije po ušima. Bivši ministar financija Slavko Linić je za njega (Babića) među ostalim izjavio da je „njegov problem što blati druge te da se bavi reketarenjem“. Zatim ga je okrivio čak i za milijun eura pljačke. Mediji su objavili da je ipak manje krao, odnosno da je fiktivnim ugovorima, zajedno sa suradnicom(?) Vanom Šalov tvrtku Prva stranica d.o.o. oštetio za „samo“ 2,8 milijuna kuna! Za to je dobio (da ti pamet stane!) samo godinu dana zatvora koji mu je zamijenjen radom za opće dobro, a izrečena mu je i novčana kazna od 300 tisuća kuna. Prema pravomoćnoj (!) presudi , kriminalac Babić i Šalov su zajedno bili dužni u državni proračun uplatiti oko milijun kuna, a tvrtki koju su oštetili oko 600 tisuća! Osuđeni kriminalac je na zagrebačkom Županijskom sudu priznao nedjelo, a kako i ne bi kad je to prema „izračunu“ Linića to tek „kap u moru“.
Osuđenog Babića je navodno spašavao Zoran Milanović.
Sad se postavlja pitanje: gdje je to i kada osuđeni kriminalac „gulio krumpire“, odnosno je li vratio novac koji je ukrao?
Inače, o kriminalnim radnjama žalosnog i jadnog Babića i njegovim sponzorima mogla bi se također izvesti jedna lijepa kazališna predstava, ne za „noć kazališta“ već za „noć kazališta strave i užasa“! (Da se malo našalimo.)
Ali, kako bilo da bilo, kakvo je to hrvatsko pravosuđe gdje se za „jedan navodni poljubac“ može dobiti sedam mjeseci zatvora, a za konkretnu krađu milijuna kuna tek – „guljenje krumpira“, odnosno godinu dana uvjetno? A uz to još normalno raditi i zarađivati!
Mladen Pavković, novinar i publicist,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)