Nakon prvog dana posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Gradu Zagrebu, odnosno Hrvatskoj (ako nije posjetio Vukovar, Škabrnju, Voćin, Saborsko…kao da i nije posjetio Hrvatsku!) čak i srbijanski mediji su jedinstveni u ocijeni da su on i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović, koja ga je i pozvala u posjetu, „složni da se gotovo ni u čemu ne slažu, osim u pogledu na budućnost“.
Nije bilo govora o prošlosti, a bez nje nema – budućnosti! Nu, prije samog posjeta svojeg šefa, srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin je izjavljivao da će Vučića u Zagrebu na ulicama i trgovima dočekati ustaše, a dočekale su ga prazne ulice, spuštene rolete i crveni tepih na Pantovčaku. Istina, na Trgu bana Jelačića održan je miran i dostojanstven protest hrvatskih branitelja i stradalnika, koji gost iz Beograda nije ni vidio, baš kao ni predsjednica Hrvatske, za koju je to bio skup „marginalaca“, odnosno pojedinaca s rubova političkog spektra“. Ako su to uistinu bili “marginalci“, koji su pitali „a gdje su naši najmiliji?“, što ih nisu pustili protestirati na Trgu sv. Marka? Osim toga, Hrvatsku nisu branili i obranili „visoko školovani“ intelektualci (svaka čast iznimkama) već upravo ti, časni i pošteni ljudi: radnici, seljaci i slični. Kad su ti i takvi odlazili u rat, a „hrvatska inteligencija“ u podrume ili u inozemstvo za njih su govorili – Vaša će imena biti upisana zlatnim slovima!
Gdje su se izgubila ta zlatna slova?
Što se tiče ratne odštete za agresiju na Hrvatsku, srbijanski predsjednik je i prije poručivao da je bolje da se to pitanje ne poteže, jer da u tom pogledu i Srbija ima takve zahtjeve i mogla bi tražiti barem isti iznos, ako ne i veći.
Ok, majstore. Onda idemo ovako: Srbija neka nadoknadi svu materijalnu i inu štetu koje su njezine postrojbe (uključujući i zloglasnu JNA) nanijele Hrvatskoj, a naša će država nadoknaditi svu štetu tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata za razaranja gradova i mjesta diljem Srbije!
Čovječe, pa ni jedna granata s hrvatske strane nije pala ni na neku njivu u Srbiji, dok su srbijanske granate padale kao kruške od Vukovara do Dubrovnika!
Vučić je na Pantovčak donio pun stol dokumenata, za koje je rekao da je to popis matičnih knjiga državljana sa područja Dvora na Uni. Nitko ga na žalost nije pitao: gdje su tolike godine bili ti dokumenti, tko ih je otuđio i hoće li naposljetku netko zbog toga i odgovarati, jer je to čisti – kriminal!
Koliko još treba biti posjeta nekog srbijanskog predsjednika Hrvatskoj da nam se iz Beograda vrate svi dokumenti, koje su u vrijeme rata srpski agresori otuđili?
A kad nam nešto i vrate (teatralno) i to nakon niza godina, mi im „plješćemo“ i zahvaljujemo kao da su nam donijeli eure za popravak razrušenih kuća, gospodarskih objekata, bolnica i drugo.
Gdje toga ima?
Srbijanski predsjednik, i to usred Zagreba, na Pantovčaku, i u dvorani gdje je nekada radio prvi hrvatski predsjednik i pobjednik Domovinskog rata dr. Franjo Tuđman, na najgori je način izvrijeđao Hrvate uspoređujući blaženog kardinala Alojzija Stepinca s ustaškim logorom u Jasenovcu! Za njega je to jedno te isto! Čudno je da ga je nakon toga primio i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, umjesto da mu je odmah otkazao gostoprimstvo.
I na kraju, hrvatska predsjednica nije dočekala svoga srbijanskog gosta u žutim čizmama, popularnim „zengama“, koje je s ponosom nosila 18. studenoga prošle godine u koloni sjećanja u Vukovaru.
Vjerojatno će ih ponovno obući, i ove godine, na Dan sjećanja na nevine žrtve Vukovara i Škabrnje, kad će koračati s „marginalcima“, od vukovarske bolnice do vukovarskog groblja!