Piše: glavni urednik Vlado Kolak
Kada je u izbornu srijedu popodne javljeno da je izlaznost na izborima skoro 30 posto veća nego prije četiri godine, u stožeru Rijeka pravde već se počelo slaviti. Međutim, kada su počeli pristizati rezultati vidjelo se da je veća izlaznost prelivena svima podjednako, da to nisu samo SDP-ovci motivirani Milanovićevim igrarijama, nego podjednako i oni birači revoltirani njegovim ispadima. Milanovićeva strategija blaćenja protivnika i prostakluka, ali i kršenja Ustava, nije urodila plodom. Hrvatski su birači pokazali zrelost i mudrost. Glasači su jasno i glasno rekli tko čini većinu i koga žele na vlasti u iduće 4 godine. To su HDZ i Domovinski pokret. HDZ-ov 61 mandat i DP-ovih 12 (-1 Kolakušić, i -1 nezavisni Lacković) čine 73 mandata. Dodamo li tomu 5 mandata manjinaca dobivamo 78 mandata, dva više od potrebitih 76, i jednu stabilnu Vladu. Ove dvije stranke imaju legitimitet za formiranje vlasti te moraju sjesti i odrediti zajedničku strategiju. Sve drugo bi bila prijevara birača.
HDZ 1 i HDZ 2
Ako bismo postojeću situaciju pojasnili jezikom rodne ideologije Hrvati su svojim glasovima jasno rekli kakvu Hrvatsku žele glasajući za HDZ 1 i HDZ 2. HDZ 1 u ovom slučaju bi bio uglavnom europska stranka s kojom upravlja Bruxelles zahvaljujući kojoj je, prihvaćajući globalističke smjernice Hrvatska postala građanska država. Proizvod toga je društvo bez ljubavi prema Bogu i čovjeku. Stvaramo od svoje djece „holivudske nasilnike“, mladež u kojoj djevojčice po „uzoru na ratne scene kažnjavaju i tuku svoje kolegice, traže promjenu spola ne znajući jasno odrediti svoj identitet. U takvom društvu se ne poštuju ni roditelji, ni učitelji, ni svećenici, ni biskupi. U takvom je društvu sve više umirovljenika na rubu siromaštva, ostavljenih i od najbližih, i od države, da umru u samoći. Takvu opciju zastupaju članovi stranke koji nikada nisu čuli riječi sv. Pavla: „Sva blaga ovog svijeta kad bi imao… a ljubavi ne bi imao bio bi ništa.“ Ta ekipa nije sudjelovala ni u obrani Domovine.
Drugi dio HDZ-a čini ogromnu većinu HDZ-ova članstva, njih možda preko 80 posto. To su čestiti ljudi koji žive tradicionalne vrijednosti ljubavi prema Bogu, obitelji i Domovini. Na žalost, ova grupacija nije proporcionalno zastupljena u vodećim strukturama stranke. Zbog različitih vrijednosnih kriterija, dio članstva HDZ-a, pa i obitelj Tuđman, je stvorio Domovinski pokret. Ova stranka se napaja na Tuđmanovoj ideji stvaranja suverene države, pomirenja svih Hrvata, ali i brige za svakoga Hrvata, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijelom svijetu. Dvije frakcije HDZ-a razišle su se i oko, blago rečeno, Pupovčeva etno biznisa, odnosno „političkog krila srpske Krajine“.
Zajednička lista HDZ-a i DP-a za EU parlament
Analizirajući rezultate izbora svakako da upada u oči da je Ivan Anušić dobio 37 tisuće glasova, a Plenković 32 tisuće. Anušićevih najviše preferencijalnih glasova u cijeloj Hrvatskoj svakako je bitan pokazatelj kojeg se ne može zanemariti. Jasno je da Anušić predstavlja suverenističku opciju HDZ-a koja se zasigurno probudila. Hrvatska se, izgleda, nalazi na velikoj prekretnici.
Tuđman je bio strateg i vizionar koji je znao da bez pomirenja sinova ustaša i partizana ne može stvoriti Hrvatsku. Plenković danas ima priliku da pomirbom lijevoga i desnoga krila HDZ-a s DP-om postavi temelje jedne nove Hrvatske. One Hrvatske koju je sanjao pokojni predsjednik Tuđman, čiji je prvi suradnik, ali i najveći prijatelj kojem je neizmjerno vjerovao, bio ministar Gojko Šušak. A svi znamo koga je Šušak predstavljao. Hoće li Plenković iskoristiti ovu priliku i tako ući u povijest Hrvatske kao njen drugi stup temeljac, nakon utemeljitelja Tuđmana, ostaje za vidjeti? Ako se već do utorka postigne načelni dogovor oko nove Vlade, možda HDZ i DP uspiju sastaviti i zajedničku listu za Europski parlament koja je i te kako važna.
HDZ i DP zajedno i u borbu za Pantovčak?
Koalicijom HDZ-a i DP konačno se otvara i realna mogućnost smjene Milanovića s Pantovčaka krajem godine na predsjedničkim izborima. Ukoliko pak HDZ bude pokušavao izbaciti DP iz koalicije i formirati vlast sa žetončićima, time bi DP definitivno gurnuo u ruke ujedinjene oporbe za iduće izbore koji uskoro slijede. U tom slučaju HDZ ne bi imao nikakve šanse u borbi za Pantovčak, a ostanak Milanovića još četiri godine dodatno bi destabilizirao stanje u zemlji. Tako se pred HDZ-om otvara jedna velika mogućnost ovladavanja s oba brda i vođenje države u neke mirne i sigurne vode, vode prosperiteta.
Rijeke pravde postale živo blato
Pokušaj SDP-a da sastavi antihadezeovsku Vladu nema nikakva smisla. Takvim su se potezima „rijeke pravde“ pretvorile u „živo blato“ u koje SDP sa sobom sve dublje vuče i svoje partnere koji ga naivno slijede. Priznati poraz i čestitati pobjedniku je sastavni dio demokratskoga standarda i moraju ga prihvatiti svi oni koji žele sudjelovati u razvoju demokratskih procesa, pa i Milanović.