TREBA NAM KANADER, ALI KOJE BOJE?
Svjedoci smo ogromnih klimatskih promjena i za sve ono što smo smatrali da su samo naklapanja klimatologa, meteorologa , ekologa i vodećih svjetskih znanstvenika…eto sustiglo nas. Nema više sumnje da smo se zatekli u sred tog vrtloga na koji su nas odavno upozoravali. Svjedočimo sve ekstremnijim temperaturama, užarenim ljetima kojima dodatno potpomognu nesavjesni idiot nekontrolirano paleći vatru pa cijelim svijetom bukte požari, nestaju milijuni hektara šume, nestaju stambeni objekti, gube se ljudski životi a prijete nam i veće katastrofe!
Ne trebamo biti baba Vanga da bi prorekli kako će sljedeće ljeto biti još ekstremnije a požari još užasniji i učestaliji. Što je naša država učinila po tom pitanju? Sve što je učinila može se zbiti u samo jednu riječ-NIŠTA!
Političari su se razasuli diljem obale i uživaju u svom “lanjskom” godišnjem odmoru i tek povremeno škicnu na mobitel kako bi vidjeli stanje na požarištima diljem zemlje.
Nikad nisam čuo da su pokrenuli pitanje oko nabavke jednog jedinog kanadera koji bi barem malo olakšao gasiteljima i spasio mnoga dobra , a ne svake godine molećivo gledati prema Hrvatskoj koja se i sama teško nosi s vlastitim požarima, ali svejedno priskaču u pomoć.
Naši političari bi rekli :”To iziskiva ogromna sredstva koja država ne može osigurati” , a besramno su sebi podigli plaće, regrese, naknade za odvojeni život, te izmislili razna radna mjesta za nezbrinute rođake i nabavili cijelu ergelu crnih limuzina.
Čak i kad bi nam netko i donirao sredstva pretpostavljam da bi tročlano vodstvo pronašlo nešto oko čega se ne bi mogli dogovoriti jer im ovakva konfuzna država baš odgovara. To bi otprilike išlo ovako:
Bošnjaci bi rekli: “Nismo protiv kanadera samo ako će biti zelene boje! Zelena boja nekako odmara oči i najekološkija je”.
Hrvati bi dobacili :”A ne, ne…kanader bi trebao biti bijele boje, a na stražnjem dijelu crvene kockice. To je nekako dizajnerski najprihvatljivije rješenje a i sama bijela boja simbolizira čednosti”
Srbi se smješkaju i na to nude svoje rješenje:
“Kanader bi u gornjem dijelu trebao biti ofarban u crveno, u srednjem dijelu plavo, a donji, eto da udovoljimo i Hrvatima, neka bude bijele boje. Na stražnjem dijelu neka piše C C C C što je oduvijek značilo SAMO SLOGA SUSJEDE SPAŠAVA i onda pored toga jedan mali orao što je od pamtivijeka bio zaštitni znak letača”.
“Ma koga vi cijeli život pravite budalama…znamo mi vrlo dobro što su ta slova i orao…zbog njih smo tu gdje jesmo!” graknuše ovi drugi.
Ali evo…zamišljam scenu čak i kad bi se svi usuglasili oko boja i napokon nabavili kanader. Naravno, poznajući ljude s ovih prostora ja mislim da bi to otprilike išlo ovako:
“Halo, rodijače Miljienko! Evo zovem te iz Parlamenta! Kako si, šta se radi, sluša li kanader, leti li se imalo?”
“Evo u žurbi sam rodijače, upravo trebam poletjeti, gori neki Park prirode”! odgovori pilot Miljenko.
“E slušaj vako, a svakako ti je usput…jednu ćeš turu pljusnuti na kumpire kuma Joskana! Kumpiri su mu tamo na Prikači…ti znaš koliko je kum valjo stranci i da mu se teško moremo odužiti!?”
“Ali rodijače vamo sve izgori….a šta će i ljudi reć, vidit će neko?” odgovori pilot.
“A bi li ti Miljenko i dalje volio biti pilot ?”- sad već ljutito upita parlamentarac.
“A bi…kako ne bi?” u strahu reče pilot.
“E pa onda smo se dogovorili… i pazider kad budeš polivo….jedno 100 metara dalje od Joskanovi kumpira su ti kumpiri od onog komunjare Milana….ne do ti Bog da mašiš i poliješ njegove…jesi čuo!”
Piše: Jakov Krišto