Sedlar je odlučio snimiti dokumentarni film u kojem će branitelji ostaviti poruke za buduće generacije koje ne smiju zaboraviti što se dogodilo. Svečana premijera bit će premijera 17. studenog u 20.30 u crkvenoj dvorani u Borovu naselju.
Vukovarski branitelji koji su prošli torturu u srbijanskim koncentracijskim logorima čije postojanje Srbija i dalje poriče, dosad nisu imali prilike ispričati što su sve doživjeli u tim mjesecima patnje nakon pada herojskog grada. Stoga je redatelj Jakov Sedlar odlučio snimiti dokumentarni film u kojem će branitelji ostaviti poruke za buduće generacije koje ne smiju zaboraviti što se dogodilo. Svečana premijera bit će premijera 17. studenog u 20.30 u crkvenoj dvorani u Borovu naselju, a redatelj Sedlar je za večernji list kazao nešto više o filmu.
Nevjerojatan je podatak da dosad nismo imali jedan ovakav film u kojem bi zatvorenici srpskih logora ispričali sve što im se dogodilo od početka do kraja. Je li to bio i vaš motiv za realizacijom ovog filma?
To je uistinu nevjerojatno, ali i žalosno u isto vrijeme. Naime, od Domovinskog obrambenog rata prošlo je previše vremena, a da se nitko nije sjetio te velike mase hrvatskih osoba koje su prošle pakao. Bilo je nekih manjih priča na tu temu, ali ništa značajnije što bi hrvatskoj javnosti približilo važan dio povijesti stvaranja neovisne Hrvatske. Upravo taj žalosni podatak potaknuo me da napravim ovaj film.
Koliko je dugo trajala sama priprema filma?
Ovom se temom bavim skoro dvije godine. Nije bilo lako nagovoriti bivše logoraše da ponovno uđu u taj dio svojih života. Naime, svi oni imaju toliko trauma da ih pričanje o njima vraća u to vrijeme koje bi najradije da nije postojalo.
Imam osamnaest sugovornika i oni su: Ante Ljubić, Ante Špar, Dragutin Guzovski, Dubravko Dujić, Dubravko Gvozdanović, Đuro Mujić, Franjo Vodopija, Ivica Banožić, Ivica Lojdl, Josip Barun, Josip Crnjac, Marijan Gubina, Rudika Pucelj, Snježana Maljak, Zlatko Zaoborni, Zvonko Barta, Željko Šantić i Željko Šandor. Njima beskrajno hvala na strpljenju i istinama koje su ispričali.
Možete li navesti neke priče koje su vas se posebno dojmile?
Svaka je posebna na svoj način, teško je neku posebno izdvojiti. No, ako bih nešto morao posebno istaknuti što me na svaki način dirnulo to su priče Snježane Maljak, žene koja je višestruko silovana , a čiji silovatelj i danas mirno šeta Vukovarom kao i ona, te Marijan Gubina , koji je zajedno sa svojom obitelji 260 dana bio rob u jednoj srpskoj obitelji. O tome je Marijan napisao i sjajnu knjigu.
Nevjerojatno je i da je u srpskim logorima bilo zatočeno 30 tisuća ljudi, a među njima i oko 500 djece. Kako je moguće da su i djeca bila zatvorena u takvim logorima?
Brutalnost i mržnja agresora bila je tolika da im, očito, nije bilo stalo tko se nalazi u logoru: žene , djeca, starci, civili. Radi se o ogromnom broju civila, što je posebno poražavajuće za mučitelje. Još je gora činjenica da se nitko od tih zločinaca nikada nije pokajao za svoje zločine.
Kako komentirate činjenicu da usprkos svjedocima Srbija i dalje negira postojanje takvih logora?
I to je jedan veliki apsurd, jer postoji masa dokaza, no to također govori o srbijanskim agresorima kojima je jedini cilj bio osakatiti i pobiti što veći broj Hrvata koji su željeli izići iz prisilnoga zagrljaja u koji je hrvatski narod ušao prevarom i naivnošću. Također je žalosno da današnja Srbija, unatoč činjenicama oko postojanja tih logora, negira njihovo postojanje, a želi biti dio EU. To je jedna tragikomična situacija koja govori u kakvome svijetu živimo.
Kako ste zatvorili financijsku konstrukciju filma, je li bilo pomoći HAVC-a i drugih institucija?
Cijeli film zatvoren je donacijama i sponzorstvima pojedinaca, ali i Ministarstva hrvatskih branitelja te nekoliko gradova i poduzeća kojima je bilo stalo da ova istina iziđe pred javnost. Ono što me posebno veseli jest činjenica da će biti napravljena i engleska verzija filma koja će ići u svijet.
Premijera filma je 17. studenog u Borovom Naselju. Što nas očekuje na premijeri i gdje će se film moći vidjeti nakon toga?
Film će nakon toga biti prikazan u mnogim hrvatskim gradovima, kao i u inozemstvu. Ovim pozivam sve zainteresirane koji žele organizirati projekciju filma da mi se obrate. Poslat ću im kopiju filma koju mogu prikazati bilo kada i bilo gdje bez bilo kakve financijske nadoknade. Cilj ovoga filma, kao i svakoga, jest da ga vidi što veći broj ljudi.
U Hrvatskoj i dalje ima jako malo filmova o tematici Domovinskog rata, zašto je tako? Ima li šanse da se o ovoj tematici uskoro snimi i igrani film?
To je poraz hrvatske države, posebno onoga dijela koji se odnosi na HAVC. Zašto je tako, teško mi je reći, osim što vidim da se masa novaca troši na filmove koji su loši i koje nitko ne gleda. Također, žalosno je da se promovira tzv. regija u koju spadaju i države koje Hrvatskoj ni malo nisu sklone. Dapače. Osobno, pripremam jedan film temeljen na istinitim događajima, ali HAVC-a u tome sigurno neće biti, jer interesna ekipa koja ga vodi u takvome projektu ne vidi nikakvu svoju korist.
Što dalje pripremate nakon ovog dokumentarca?
Ima nekoliko projekata koji su preda mnom. Ponajprije radi se o izradi Portala pod naslovom kao ovaj film “Poruke naših očeva : Ni oprostiti ni zaboraviti”. Tu će biti kompletni iskazi zatočenika srbijanskih logora, u integralnoj verziji. Za sada sam ih snimio 49, ali želimo mnogo veći broj. Za puštanje u rad toga Portala trebam još neka sredstva, jer je naš glavni sponzor, gosp. Ante Zovko , nedavno tragično preminuo, tako da ću se obratiti nekim prijateljima i svima kojima je stalo da takav Portal zaživi, da mi pomognu.
Također, nešto prije ljeta trebalo bi započeti snimanje velikoga igranog filma u hrvatsko-američko-izraelskoj koprodukciji pod naslovom “260 Dana”, prema spomenutome romanu Marijana Gubine. U njemu bi trebalo igrati nekoliko svjetski poznatih glumaca, sve bi se snimalo u Slavoniji, a film će se financirati kao i najveći broj svjetskih projekata: sredstvima onih koji vjeruju da će film biti dobar , da će biti gledan i da će investitorima donijeti materijalnu dobit. Ima još nekoliko dokumentaraca koji su blizu završetka, ali o tome uskoro.