U noći 12./13. kolovoza 1995. počela je velika protuofenziva srpskih snaga na čelu sa ratnim zločincem generalom Ratkom Mladićem u namjeri povratka izgubljenog teritorija u oslobodilačkoj akciji HV- Oluja…
Iako nam pokušavaju prodati priču o dogovorenom ratu između predsjednika Tuđmana i Miloševića, naravno, srbi da bi oprali sramotu izgubljenih bitaka, a dio hrvatskog puka da bi se opravdao zbog nesudjelovanja u obrani Domovine, posljednja bitka za očuvanje dostignutih pozicija u operaciji Oluja koja je službeno završila 08. kolovoza, počela je na današnji dan prije 23 godine kada su srpske snage pod direktnim zapovijedanjem Ratka Mladića pokušale zauzeti vojno značajni prijevoj Derale i time presjeći jedini put Knin-Grahovo. Ako je sve bilo dogovoreno, kako predstavljaju oni koji se ni danas ne mogu pomiriti sa pobjedama Hrvatske vojske i Hrvatskih snaga, čime se želi umanjiti značaj operacije Oluja, a time i reći kako nam je sve predano bez ispaljenog metka, zašto se onda od strane srba pokreću ove operacije nekoliko dana nakon službenog završetka operacije i izlaska Hrvatskih snaga na međunarodno priznate granice.
Naime, u noći 12. na 13. kolovoza, ne mireći se s gubitkom Knina, srpske snage sastavljene od elitnih i specijalnih postrojbi, kojima osobno zapovijeda general Mladić, u protuudaru pokušavaju povratiti izgubljene položaje u Oluji, te presjeći komunikaciju Knin – Bosansko Grahovo ovladavanjem strateški važne točke prijevoja Derale.
Najžešći napad četnici su izvršili na položaje Hrvatskih snaga na položaje Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar-B.Grahovo. Pripadnici 141. brigade HV-a prihvaćaju neravnopravnu borbu, ali na Vidovića glavi u izravnom okršaju prsa o prsa pogibaju četiri hrvatska vojnika, te ih je više ranjeno pa se odlučuju povući prema B.Grahovu.
Već početkom srpskog napada, jedna interventna grupa hrvatskih vojnika kreće prema položajima Cigelj i Biljeg, ali nailaze na ubačenu četničku diverzantsku grupu gdje u direktnom okršaju pogibaju tri vojnika od kojih je jedan zapovjednik satnije, a više vojnika je ranjeno.
Popodne, 13. kolovoza, ojačana skupina pripadnika 2. bojne 141.brigade, uz potporu POTRD-a ZP Split, kreće u protunapad na Vidovića glavu koju je zaposjeo neprijatelj nakon povlačenja naših snaga. Neprijatelj u žestokom okršaju uspjeva odbiti naš napad i tom prilikom pogiba sedam naših vojnika. Istovremeno 6.domobranska pukovnija bilježi gubitke četiri svoja vojnika, od kojih se jedan i danas vodi kao nestali.
Bez obzira na sve gubitke vojnici 141. brigade su smogli snage da zaustave napredovanje neprijatelja i zajedno sa interventnim snagama 3. bojne 7. gbr uz pomoć dva tenka i borbenom skupinom 6.d.p., tenkovskim vodom 113.pbr., 14. kolovoza vraćaju izgubljene položaje , a već 15. kolovoza zajedno sa 126. dp. i 4.gbr koja nastupa iz pravca Srba, nastavljaju sa napadnim djelovanjima i odbacuju neprijatelja do pred Drvar.
U ovoj bitci, u jednom danu 13.kolovoza, Hrvatska vojska je imala dvadeset poginulih, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika, što pokazuje svu žestinu napada kojim je Mladić pokušao povratiti moral četničkih snaga, ali i spriječiti daljnje operacije Hrvatskih snaga koje će se dogoditi u rujnu ( Maestral 1 i 2), te u listopadu ( Južni potez).
Sjetimo se svih poginulih i nestalih u ovom neuspješnom srpskom protunapadu: Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić , Tomislav Grujica, Stipe Marčić-Štef, Denis Baleta, Dragan Kikić, Oleg Ujević, Nenad Božan, Ranko Grbavac, Sead Jasenčić, Slaven Ujević, Ante Merćep, Ante Domazet, Zoran Karanović, Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić, Igor Koprčina, Drago Ilović (vodi se kao nestali), Romano Ribić i Stjepan Križanec.
Neka im je laka hrvatska gruda.
Izvor: 141. brigada HV, Braniteljski portal
Jozo Ribičić/Brigadir u miru
