Ima mjesto u Hrvatskoj gdje vrtić i školski udžbenici roditelje ne koštaju ni lipe, a za svaku prinovu u obitelji dobiju 5000 kuna.
Mjesto u kojem je sve to stvarnost, a ne fantazija, zove se Smokvica i nalazi se na otoku Korčuli, a popis pogodnosti je dulji, ne staje na novorođenčadi, knjigama i vrtiću.
Tako studenti iz te općine dobivaju 800 kuna mjesečno fakultetske stipendije, a općina vodi računa i o prijevozu djece, te financira dodatne autobusne linije za učenike i studente, autobusne karte za učenike i studente koji se školuju izvan otoka Korčule. Ima još: za Božić Općina daruje djecu od vrtićke dobi do IV. razreda osnovne škole.
’Ništa se ne sekiraj’
“Sritna dica, sritna Smokvica – Smokvica misto sritne dice” tako je nazvan ovaj program, napravljen da bi se izišlo u susret potrebama zajednice i u želji da se konkretnim mjerama odupre ozbiljnoj demografskoj krizi koja je zahvatila čitavu Hrvatsku.
– Dio tih mjera već je proveden, a sve ćemo provesti i zaokružiti program s prvim rujnom ove godine. Kad me pitate koliko to košta, mogu reći da se radi o svoti od otprilike 300.000 kuna. Na naš proračun od 1,8 milijuna do dva milijuna kuna to je dosta veliki iznos – kaže nam Kuzma Tomašić, načelnik općine Smokvica.
Na lokalne je izbore lani izišao sa sloganom “Kuzmu biraj, ništa se ne sekiraj”. Protivnici su se tim sloganom prvo šalili, a onda se ljutili kad im je pobjedu odnio za jedan glas. Bilo je to prvi put da Smokvica ima SDP-ovca na čelu, a načelnik kaže da ljudi nisu glasali za njega kao SDP-ovca, nego za čovjeka kojeg poznaju,donosi slobodnadalmacija.
Smokvica, govori nam načelnik Tomašić, ima 918 stanovnika na popisu, u osnovnoj školi 70-ak djece, a njih 25 u vrtiću. Pitamo ga odakle su namakli novac za demografske mjere i daju li već nekih opipljivijih rezultata.
– Preraspodijeli smo troškove, neke smo smanjili, svoju sam plaću prepolovio na 6100 kuna. Te mjere nisu trošak nego ulaganje u budućnost, a kad ih tako gledate, onda je to lakše provesti. Evo, općina Smokvica je prošle godine imala petero rođene djece, ove godine već je 10 novorođenčadi, a do kraja godine moglo bi biti ukupno 13-14 novorođene djece. To je za Smokvicu respektabilan broj – objašnjava načelnik.
Turizam i vinarije
Tu malenu općinu nije pogodilo iseljavanje onako kako ga osjeća ostatak zemlje. Evo, proteklih šest godina, samo u zemlje Europske unije iselilo je oko 380 tisuća građana, a iz Smokvice su se odselile dvije mlade obitelji. Na pitanje kako se živi u ovoj općini, Kuzma Tomašić veli da nije loše.
– Turizam spašava stvar, i poljoprivreda, onaj tko hoće raditi radi, a onaj tko ne radi ili mu ne treba ili ne želi raditi. Mislim da smo, u odnosu na ostatak države, jedan pristojan prosjek, trudimo se ići prema boljem. Prije pet godina propala nam je vinarija, ljudi se preokrenuli i pokrenuli pa danas imamo 14 malih vinarija koje imaju svoju etiketu i pune pošip.
– Ljudi rade u jednom hotelu koji imamo, nešto ih radi u državnim službama po cijelom otoku, zaposlenost je dobra, od toga punimo proračun – pripovijeda načelnik. Pitamo ga za općinske planove, za cestogradnju. Veli, sve je to naslonjeno na poljoprivredu.
– Domovina smo pošipa, poljoprivreda je jedna od glavnih djelatnosti, a danas je takvo vrijeme da se zapuštaju posjedi do kojih se autom ne može, poljski putovi su loše održavani, te uređujemo putove kako bi zainteresirali za poljoprivredu i mlade i starije.
– Imamo sreću da zadnjih godina pošip ima dosta dobru cijenu te se dobro prodaje, cijena je oko 10 kuna, pa se dosta mlađih okreće obnavljanju imanja svojih djedova – kazuje Tomašić. Po struci je tehničar za mehatroniku koji je prije pobjede na izborima bio trgovački putnik za Heineken. I danas je vatrogasac u DVD-u Smokvica, a aktivan je u svim udrugama u kojima je i prije bio aktivan.
– To što sam načelnik samo je drugo radno mjesto na koje moram doći. Tako to doživljavam, a i neće me spriječiti da idem na intervenciju gašenja požara ili da nosim stolice kad organiziramo neki događaj. Volontiram u udrugama i radim ono što sam radio – nabraja načelnik.
Bolje bez faraona
Zanimalo nas je što misli bi li se njegov model vođenja općine mogao primijeniti na veće sredine, na što je rekao:
– Ova država prema Smokvici s troje zaposlenih ima iste zahtjeve kao prema gradu Splitu s 500 ljudi. Za sve svoje kolege mogu reći da ako neko zato što je načelnik ili gradonačelnik misli da je faraon ili neki mali bog, to je put koji vodi u propast. Čitao sam ovih dana da austrijski kancelar leti s ekonomskom klasom bez zaštitara. To je nama čudno a trebalo bi biti normalno. To može raditi onaj tko se ne plaši vlastita naroda.
G.S.