Nikada neću odustati od traženja djeda. Imao sam tri i pol godine kada se sav taj užas dogodio u Ernestinovu. U glavi imam neke slike, uspomene na njega, za koje uopće ne znam da li su stvarne, moje, ili su nastale tijekom godina iz priča koje su mi o djedu pričale mama i baka. Sjećam se da me gurao u radničkim kolicima po selu, da smo se jednom prilikom zezali kako zajedno pijemo pivo, da mi je donio ozlijeđenu vranu s kojom sam se igrao, da smo imali kokoši u dvorištu koje smo zajedno hranili. Kao dijete sam znao da je nestao u selu u kojemu smo živjeli i da su mama i baka stalno tužne zbog toga. Kada sam odrastao, moj mi je kum, sada pokojni, ispričao što se dogodilo mom djedi i da bi ga trebalo dostojno pokopati. Odlučio sam da ću ga tražiti dok god sam živ, ispričao je za 24 sata 2021. David Šain (32), poznati osječki veslački olimpijac. On i njegova mama Mira Brkić godinama tragaju za posmrtnim ostacima Ignaca Papeša zvanog Nac kojega su četnici ubili čim su ušli u Ernestinovo, dva dana nakon pada Vukovara.
– Postoji snimak novosadske televizije i na njemu se vidi moj djed, ubijen, izmasakriran. Ležao je na podu kuće, na njega su bile bačene nekakve novčanice, a pored fotografija s njegovog vjenčanja. Četnici su tada lažno prikazali da je moj djed žrtva ustaša koji su ga ubili i unakazili jer to je tada bila njihova lažna propaganda. Taj snimak nisam nikada pronašao, nisam ga osobno vidio. Nije ga vidjela ni moja majka, ali su ga vidjeli brojni naši sumještani. Sada sam odlučan da mu nađem posmrtne ostatke – rekao nam je David.
Nade da je živ nisu imali. Obitelj Papeš sve do rata živjela je u Ernestinovu u maloj kućici koju je sagradio Ignac za suprugu i kćer jedinicu. Bili su skromna radnička obitelj.
– Tatu sam vidjela zadnji puta na dan pada Vukovara, 18. studenog, bio je ponedjeljak. Nismo znali da je Vukovar pao. Taj je vikend bio kod nas i vraćao se u Ernestinovo. Dovezla sam ga do autobusne stanice u Donjem Miholjcu. Ušao je u autobus i sjeo pored prozora. Stavio je torbu ispred sebe. Promatrala sam ga netremice. Kao da sam imala neki osjećaj. Čak sam i prišla bliže prozoru da ga bolje vidim. Kao da sam se trudila upiti svaku njegovu poru na licu, svaki treptaj, sve. Kasnije sam shvatila da je taj trenutak bio naš posljednji zajednički trenutak – dodala je Mira. Dodala je da nije sigurna što se točno događalo u selu s njezinim ocem.
– Mama i ja smo zamišljale da je tata ipak uspio pobjeći. Od srijede do subote smo tražile, čekale, raspitivale se je li ga tko vidio, čuo. Nismo znale da je na TV Novi Sad prikazan snimak iz Ernestinova snimljen nakon pada. Neki od njih jesu. Jedan susjed mi je rekao: “Miro nemoj tražiti tatu, jučer je objavljeno da je on poginuo na kućnom pragu”. Nije imao snage ispričati što je doista vidio na tom snimku. Sljedeća tri mjeseca nismo znali da postoji taj snimak i što se tati dogodilo. Kada mi je jedna žena napisala da je on zaklan, htjela sam umrijeti. Nisam mogla živjeti s time – rekla je Mira.