Srbija između mitomanije, zločina, laži, obmana i sna o Velikoj Srbiji, koji joj se umalo nije ostvario sa Jugoslavijom, pa neslavno propao, do sjajne pobjede Hrvata u obrambenom Domovinskom ratu, koju na sve moguće načine pokušavaju obezvrijediti.
- Posežući u daleku povijest, značajno je spomenuti da je kralj Tomislav spasio srpski narod u ratu sa bugarskim carem Simeunom 927. godine, porazivši bugarsku vojsku i omogućivši Srbima da se vrate na svoja ognjišta, koja su bili napustili u bijegu pred Bugarima.
Tada je prema pisanju Konstantina Porfirogeneta Hrvatska mogla podići ogromnu vojsku i ratnu mornaricu.
- Porazom na Kosovu polju 1389.godine Srbi su izgubili svoju državnost i postali turski vazali. Turci su se svojom okrutnošću i silom okomili na srpsku društvenu elitu, srpski kršćanski narod, koji je bio izložen nasilju, ponižavanju i istrebljivanju. Taj i takav način turske vladavine prema Srbima kao stanovnicima drugog reda, ostavio je posljedice na mentalitet , način razmišljanja i ponašanja srpskog naroda. Da bi opstali morali su se služiti bijegom u hajduke i uskoke, ustancima, raznim smicalicama, krivotvorenjem činjenica, lukavstvom, podvalama i lažima.
Možda najbolje srpski akademik D. Ćosić može objasniti razlog, koji o svojim Srbima kaže :
– „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
– „Laž je srpski državni interes.“
– „Laž je u samom biću Srbina“.
– „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
– „Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Ima i A. G. Matoš nesto o Srbima reći : “Srbima je laž od Boga.”
U Finskoj se i dan danas kaže : “Lažes kao Srbin”.
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/11034-srpske-lai-i-hrvatska-utnja.html
U Isto vrijeme Hrvatski je Sabor izumiranjem domaće dinastije Trpimirovića, , izabrao za hrvatske kraljeve, vladare drugih država, stvarajući time personalnu uniju, najprije Hrvatsko-Ugarsku 1102-1526, a potom Hrvatsko-Austrijsku 1527- 1918, zadržavajući pri tom svoju suverenost, Hrvatski Sabor kao najviše državno tijelo, koje je odlučivalo o sudbini hrvatskog naroda.
- Hrvatsko kraljevstvo bilo je ključno za zaustavljanje prodora Turaka prema Europi. Papa Leon X dao je Hrvatskoj 1519 godine naziv Antemurale Christianitatis (predziđe kršćanstva) Granični krajevi opustošeni od Turaka, naseljavani su uskocima i njihovim obiteljima i Srbima koji su bježali od turskog zuluma i njihovim obiteljima. Dobivali su i komad zemlje za obrađivanje i oružje za obranu. Tako se formirala Vojna krajina, sa krajišnicima koji su sebe percipirali kao junake u carskoj službi. Stanovništvo Vojne krajine bilo je miješano Hrvatsko- katoličko i Srpsko-pravoslavno, sa uređenim vjerskim i svjetovnim institucijama i simbolima, pa tako i sa ogromnom ulogom Katoličke i Pravoslavne crkve u svakodnevnom životu, nacionalnoj kulturi i prosvjeti.
Srbija se oslobodila turske vladavine
- Prvim srpskim ustankom 1804-1813 godine predvođen Karađorđem
- Hadži- Prodanovom bunom 1814 godine
- Drugim srpskim ustankom 1815 godine predvođen Milošom Obrenovićem
- Donošenjem Sretenjskog ustava 1835 godine.
Ukinuto je kmetstvo i prestaje period feudalizma u Srbiji i Srbija postaje kneževina. Tada su srpski knezovi oslobodivši se od Turaka, odmah počeli stvarati planove o obnovi Dušanova carstva. Smatrali su da Srbija ima povijesno pravo obnoviti Dušanovo carstvo iz 14, stoljeća i proširiti ga na susjedne zemlje, koje povijesno i nisu bile u njegovu sastavu, ali u kojima žive Srbi.
Taj program napisao je Ilija Garašanin, ministar unutarnjih dela, kneza Aleksandra Karađorđevića, 1844 godine, koji je nazvao Načertanije. Upravo to je Načertanije temelj velikosrpske politike do današnjih dana. Kao instrument realizacije ciljeva iz Načertanija formirani su četnički odredi. Četništvo je fizička, vojna sila kojoj je cilj stvaranje Velike Srbije ili novog velikog Dušanova carstva. To je ta mitomanija kod Srba, koja se provlači kroz njihovu povijest, veliko Dušanovo carstvo!
- 1918 godine, 29. listopada Hrvatski Sabor raskinuo je sve državno – pravne veze sa Austro-Ugarskom, ali nije nikada donio odluku o ulasku Hrvatske u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba. Slaba je bila vlast Države SHS! U noći na 1.studeni 1918 godine u Pulskoj luci miniran je od strane Talijana admiralski brod Viribus Unitis, hrvatske flote, koju je predala Austro-Ugarska mornarica i potonuo sa oko 400 mornara, uglavnom Hrvata i zapovjednikom Janko Vuković Podkapelskim. Tako su Talijani ušli u Pulu i polako okupirali cijelu Istru, otoke Cres i Lošinj, koje su im sile Antante obećale Londonskim ugovorom 1915 godine ,samo da uđu u rat na njihovoj strani. studenog 1920 godine između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, predani su Italiji Istra, Kvarnerski otoci, Rijeka i Zadar.
- U novoj je Državi SHS, Srbi su uveli strahovladu, diktaturu, a Hrvati su bili proganjani i obespravljeni, što je kulminiralo atentatom na zastupnike Hrvatske seljačke stranke u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928.godine. Stjepana Radića, Pavla Radića, Đuru Basaričeka, Ivana Pernara I Ivana Granđu. Na mjestu su preminuli Pavle Radić i Đuro Basariček ,a 8.kolovoza od posljedica i Stjepan Radić.
- siječnja 1929 godine kralj Aleksandar I Karađorđević uvodi diktaturu, a u Hrvatskoj su pale i prve žrtve među demonstrantima i javlja se organizirani otpor u vidu formiranja ustaškog pokreta. Ustaški pokret nastao je kao nacionalistički odgovor na teror i težak položaj Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji.
- travnja 1941.godine proglašena je Nezavisna Država Hrvatska NDH, koja je bila u savezu Sila osovine, totalitarna sa kultom ličnosti poglavnika Ante Pavelića. Tijekom četiri godine postojanja želja za stvaranje etnički čiste države rezultirala je progonima, zatvaranjem i ubojstvima Srba, Židova i Hrvata neistomišljenika.
- U isto vrijeme kapitulacijom Jugoslavije nastala je 1941 godine marionetska i profašistička srpska država Nedićeva Srbija, koja je bila u savezu sa Njemačkom i koja se javno pohvalila da je prva riješila „ židovsko pitanje“ u kolovozu 1942 godine. U logoru Sajmište ubijeno je 20 000 ljudi i još toliko na stratištima oko Beograda.
USPOREDBA ULOGE SPC-a I KATOLIČKE CRKVE U 2.SVJ. RATU
Međutim Jugoslavenska i velikosrbijanska politika, namjerno je dugo sakrivala ovu tragičnu činjenicu i počinjen genocid nad židovskim narodom, kao i činjenicu da je Srbija tijekom cijelog 2. svjetskog rata bila saveznica Hitlerove Njemačke.
- Za razliku od Srbije je prema pisanju dr. Ester Gitman, Židovke i stradalnice holokausta, u Hrvatskoj je postojao široki općenarodni pokret i ljudi, koji su spašavali Židove, od Kardinala Stepinca, ministra u Vladi NDH dr. Ivana Petrića do najobičnijih građana.
Pravoslavna crkva u Srbiji bila je lojalna Nedićevu režimu. Nikada se od Srpske pravoslavne Crkve nije čula ni riječ osude genocida, logora smrti, rasizma i likvidacija. Predstavnici SPC su se odmah po dolasku Njemaca išli pokloniti i pismeno izjavili lojalnost.“ Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti i uticaće preko svojih organa na potpuno održanje reda, mira i pokornosti“ Također su tri episkopa, preko 500 srpskih intelektualaca u kolovozu 1941 javno dali podršku kvislinškoj Vladi i Njemcima.
Ovo navodim kao usporedbu sa Katoličkom crkvom i Bl. Kardinalom Alozijem Stepincem, koji su prosvjedovali kod vlasti NDH i osuđivali rasističke progone. Osobnim zalaganjem Kardinala Stepinca i svećenstva u NDH je spašeno nekoliko stotina Židova.
Stoga u usporedbi ponašanja SPC i Katoličke crkve u ratnim zbivanjima, jasno dolazi do izražaja himbena i lažljiva jugoslavenska i srpska politika. Dovoljno je uzeti podatke koliko je ubijeno Katoličkih svećenika, a koliko Pravoslavnih. Prema podacima koje je prikupio don Ante Baković ubijena su 663 katolička svećenika, 88 bogoslova i sjemeništaraca te 31 časna sestra. Dok je do podataka o ubijenim pravoslavnim svećenicima teško doći, jer su mnogi bili u četničkim postrojbama. Veći dio svećenstva i skoro cijeli episkopat SPC-e surađivao je sa Dražom Mihajlovićem, vođom četničkog pokreta. I dan danas SPC rehabilitira četnički pokret, pa čak i proglašava svetim. Tako je episkop Nikolaj Velimirović, vjerski ideolog srpskog antisemitizma, svetac SPCe,a slavi ga se kao svetog Nikolaja Žičkog. Podatak da je u NDH ubijeno 160 pravoslavnih svećenika, nije ničim potkrijepljen, stoga ga uzimam sa rezervom, s obzirom na sklonost srpske strane ka preuveličavanju svojih žrtava.
Treba li uopće komentar na ponašanje SPC-a kod beatifikacije Bl. Alojzija Stepinca? Ovdje dolazi do punog izražaja mitomanija, licemjerje, laži i obmane srpske politike i njenog prirepka SPC-a.
Jeli ijedan Patrijarh SPC-a osuđen kao što je to Bl.Kardinal Alojzije Stepinac bio od strane Komunističkih vlasti? Nije ,jer su pravoslavni popovi napredovali u crkvenoj hijerarhiji i u poratnoj, odnosno u komunističkoj Jugoslaviji. Četnićki pokret je rehabilitiran,a kako i neće kada je to ustvari bila Srboslavija!
Zločini počinjeni nakon ratnih zbivanja usmjereni su bili većinom prema hrvatskom narodu. Odmazda je bila strašna od Bleiburga, do Križnog Puta i usputnih bezbroj napunjenih jama, koje su počinili najviše srpski komunisti, preobučeni četnici koji su promijenili odoru pri kraju rata, uvidjevši u kojem smjeru se situacija razvija.
Srpska politika laži, obmana i skidanja odgovornosti sa zločina koje su počinili, odvija se točno prema Memorandumima SANU 1,2 I 3. Kada je postalo jasno da će se raspasti i druga Jugoslavija, odnosno Srboslavija.
- Memorandum SANU izradila je Srpska akademija nauka i umetnosti 1986 godine, kada se vidjelo da će se Jugoslavija raspasti, što Srbima nikako nije odgovaralo. U toj su Jugoslaviji Srbi zauzimali najviše mjesta u svim razinama vlasti i u svim državnim institucijama. U JNA činili su preko 90 % kadrova, pogotovo zapovjednog, tako da se Slobodan Milošević sa sigurnošću uzdao u JNA kao garanta očuvanju srpske prevlasti u Jugoslaviji.
Međutim nije računao na hrvatsko domoljublje i vjekovnu želju za samostalnom Hrvatskom državom. Usprkos svoj svojoj umješnosti laganja, lažnih konstrukcija, lažnih obećanja i kršenja istih Slobodana Miloševića , kojima su nasjedali svjetski moćnici, Hrvatsko je vodstvo na čelu sa dr. Franjom Tuđmanom i hrvatskim braniteljima u gotovo nemogućim uvjetima uspjelo ostvariti san o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
- Nakon izgubljenog rata Srbija se nikako ne može pomiriti sa gubitkom i neostvarenim mitom o obnovi velikog Dušanovog carstva. Stoga je SANU donijela Memorandum SANU 2 ,kojim bi u miru postigli ono što nisu uspjeli u ratu. Radi važnosti citirati ću ga u cjelosti po točkama, iz kojih je vidljiva sva „raskoš“ srpske politike obmane, laži i lažnih konstrukcija. Moram napomenuti da hrvatski političari nisu najprije vjerovali u postojanje takvog dokumenta, a kasnije nisu na njega znali ili htjeli adekvatno odgovoriti. Tek je danas prvi puta jedan srpski dužnosnik proglašen „ personom non grata“ u Hrvatskoj. Iako zakašnjelo i mlako ipak je! Mada ni to nije dovoljna reakcija na velikosrpsku politiku, koja tolerira, dapače još i podstiče ponašanje Vojislava Šešelja,( osuđenog ratnog zločinca na Haškom sudu), jer je to ustvari njihova konstantna politika! Teza o građanskom ratu koju je izrekao ministar obrane Republike Srbije u Hrvatskoj pokušaj je izvrtanja istine o Srbiji na ovim prostorima, a sa zakonom o međunarodnoj juridistikciji pokušaj je pretvaranja Srbije u moralnu vertikalu koja želi na ostale prebaciti dio svoje krivice.”
MEMORANDUM SANU 2
1, Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
5. Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
7. Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
-8. insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
Analizirajući točku po točku sasvim je razvidna sva prijetvornost, obmana i pokvarenost, pravi makijavelizam u postizanju političkog cilja.
Ni to nije bilo dovoljno pa je nedavno osvanuo i Memorandum SANU 3, kojim bi se ostvarila „vekovna težnja svi Srbi u jednoj državi“, to jest ujedinjenje Republike Srpske iz BIH, nepostojeće Republike Srpske krajine iz Hrvatske i Srbije kao matične države. I eto novog Dušanova carstva, mada se ni ono nije rasprostiralo kao što Srbi danas žele.
Malo im se povećao apetit.!
“U stvaranju je Memorandum 3, Srbi nikako ne odustaju od ovog prostora. Uvijek su imali potporu svojih akademika i vojnih stručnjaka u tim težnjama te samo pronalaze nove načine da izmišljaju nove probleme kako bi djelovali. Čak i događaji koji su se nedavno događali kod nas imaju potporu izvana, a koliko će ta djelovanja biti uspješna i koliko će to biti prepoznato ovisi o onima koji vode državu sada i oni koji su odgovorni za sigurnost države”, upozorava general Miljavac te dodaje kako se jako malo stvari u visokoj politici i međunarodnim odnosima događaju slučajno. Miljavac napominje da Hrvatska mora biti na oprezu jer stvari se ne poboljšavaju u odnosima sa Srbijom već se s novim tezama i problemima dodatno kompliciraju.
HRVATSKA POLITIKA NEMA ČVRSTINU I JASNU STRATEGIJU U ODNOSU NA VELIKO SRPSKU POLITIKU I PROMIDŽBU.
Hrvatski političari nemaju jasnu i čvrstu izrađenu strategiju u odnosu na politiku iz Beograda, ,koja stalno provocira i radi na ostvarenju svojih ciljeva. Pa i laiku je jasno da je dovoljno uzeti i pročitati Memorandume SANU i po njima se ravnati .Hrvatska politika nakon smrti dr.Franje Tuđmana nije suverenistička , ne vodi se obranom hrvatskih nacionalnih interesa, već je sluganska u odnosu prema Srbiji, prema EU, prema Haškom sudu, prema NATO-u.
Kriva je hrvatska vlast, jer službeno, jasno i glasno nije dala objašnjenje Domovinskog rata, i nikad ne reagira na laži i optužbe koje dolaze iz Beograda.
Prisjetimo se samo izložbe o Jasenovcu u zgradi UN u New Yorku 26.siječnja 2018. godine koju su Srbi iz dijaspore i Srbija organizirali. Dvije godine se znalo za organizaciju te izložbe, a da hrvatska diplomacija nije reagirala, ili je mlako reagirala pred samo otvaranje. Zar se nitko od hrvatskih diplomata nije sjetio organizirati u UN izložbu o stradanju Vukovara, Ovčare, Škabrnje i niz drugih mjesta, koja bi prikazala srpske zločine?
Za to vrijeme Srbija neprestano već preko 70 godina zlorabi Jasenovac, krivotvoreći brojke, popis poginulih, namećući pritom stigmu ustaštva, fašizma i zločina Hrvatskoj.
Komemoracija u Jasenovcu svake se godine zlorabi se u dnevno-političke svrhe, pogotovo od strane Milorada Pupovca, koji svojim plačkavim izričajem dodaje potrebnu dramatiku, naglašavajući zašto više komemoracija. U čemu je problem, ako ima više komemoracija? Neka svatko na svoj način izrazi pietet svim žrtvama, pa i onima koji su u Jasenovcu stradali nakon 1945.godine. Istraživanjem i svjedočenjima postoje dokazi da je Jasenovac zatvoren tek 1951 godine, pronađeni su dokumenti, ali službena politika ne reagira, umjesto da se sazna istina. Komu nije stalo do istine?
“Jasenovački logori – istraživanja“ Autori knjige su Vladimir Horvat, Blanka Matković te Igor Vukić i Stipo Pilić. Motiv istraživanja je bio popis navodnih žrtava u logoru, a koji nije odgovarao stvarnom popisu. Nakon rata propagandni stroj najčešće se zaustavljao na brojci od 700.000 ubijenih, a taj je broj bio upisan u enciklopedije, školske udžbenike, novinske i televizijske reportaže. Brojna svjedočenja bivših logoraša, arhivski izvori pa čak i knjige objavljene prije 1990. godine, pokazuju da je realna slika jasenovačkog logora daleko od one na koju je, iz raznih razloga, prihvatila hrvatska javnost – U poslijeratno doba logori u Jasenovcu i obližnjoj Staroj Gradiški, osim kao postaje Križnog puta i stratišta, bili su mjesta za zatvaranje stvarnih i potencijalnih protivnika komunističkog režima, a što se godinama prešućivalo .
Prešućivala se i uloga Srbije u 2.svjetskom ratu, i njena antisemitska politika i još se dan danas prešućuje. Prešućivala se i njena kvislinška uloga, logori i sve ostalo za što se tereti NDH i današnja Hrvatska, a Srbija se ne spominje.
NEDIĆEVA SRBIJA JE ISTO KAO NDH BILA SAVEZNIK HITLEROVE NJEMAČKE ,PRVA JE “RIJEŠILA” ŽIDOVSKO PITANJE!
ZAŠTO SE TO U HRVATSKOJ JAVNOSTI NE SPOMINJE ?
Sve je to upravo samo dokaz sa kojim uspjehom su Srbi do sada obmanjivali domaću i svjetsku javnost. Istina se teško probija, dok jednom ili više puta ponovljena laž postaje „istina“
http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2016/06/Razgovor-s-Blankom-Matković-Hrvatski-list.pd