Onima koji prate intelektualnu scenu poznato je ime prof. Nevena Sesardića, hrvatskog filozofa, predavača na sveučilištima od SAD do Kine, od Engleske do Japana.
Ukratko o profesoru Sesardiću:
Od 1979. do 1989. godine, radio je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u zvanju asistenta (1977. – 1983.) i docenta (1984. – 1989.). Od 1989. do 1991. godine, bio je suradnik zaklade Alexander von Humboldt na Sveučilištu u Gießenu. Od 1991. do 1992. godine bio je suradnik Centra za interdisciplinarno istraživanje Sveučilišta u Bielefeldu.
Od 1992. do 1994. godine radio je na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u zvanju izvanrednog profesora. Od 1994. do 1995. godine godine radio je kao gostujući profesor na Odjelu za filozofiju Sveučilišta Notre Dame. Od 1995. do 1996. godine bio je suradnik Centra za filozofiju znanosti Sveučilišta u Minnesoti.
Od 1997. do 1999. godine bio je profesor filozofije na Međunarodnom koleđžu Miyazaki. Od 1999. do 2000. godine bio je istraživački suradnik na King’s College London. Od 2000. godine do umirovljenja 2015. godine radio je na odjelu za filozofiju Sveučilišta Lingnan u zvanju izvanrednog (2000. – 2006.) i redovitog profesora (2006. – 2015).
Svakako impresivna biografija. Profesor Sesardić bavio se spoznajnom teorijom i filozofijom znanosti (osobito fizike). Profilirao se rano kao zastupnik analitičke filozofije.
Između 1987. i 1989. godine objavio je kritičke tekstove o prokumunističkoj praxis filozofiji i vodio polemike s njenim najistaknutijim zastupnicima (Mihajlo Marković, Gajo Petrović) u časopisima Theoria (časopis Filozofskog društva Srbije), Pitanja (časopis SSOH, Zagreb) i inima. U jednom tekstu je napisao: “Pomalo je ironično da neki suvremeni marksisti upravo u pojmu prakse traže put za rehabilitaciju svoje filozofije. Naime, praksa kojom je marksizam ostavio trag u modernoj povijesti ne izgleda baš kao nešto čime bi se on imao razloga hvaliti.” Često je ismijavao njihove nerijetko nakaradne stavove. Svibnja 1989. godine u zagrebačkom dvotjedniku Start (naklada više od 200.000, čitan u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji) objavio je članak u kojem je otvoreno zastupao antikomunizam. Zalagao se je za liberalno-demokratska načela; nije se uključio u praktičnu politiku.
U listopadu 2005. godine objavljenja je njegova knjiga Making Sense of Heritability u okviru biblioteke Cambridge Studies in Philosophy and Biology. U knjizi razmatra odnos utjecaja nasljeđa i okoline na ljudsko ponašanje. Svoje teze prikazao je u članku Borci za jednakost ljudi ne prihvaćaju da je inteligencija nasljedna u Jutarnjem listu 14. siječnja 2006. godine.
No, biti antikomunist u današnjem je svijetu veliki grijeh, naročito u znanstvenim i intelektualnim krugovima. Pa, ovog puta se nisu čuvari ćudoreća obrušili na njega – ali jesu na novinare koji su se drznuli objaviti razgovor s njim!
Evo što je napisao prof. Sesardić:
”
Nekada su se ti ljudi koji su kontrolirali ortodoksiju zvali “komesari”, ali sada su tu ulogu velikim dijelom preuzeli novinari, ti novi “policajci duha”.”
A koga zanima, tu je i priopćenje:
https://www.hnd.hr/opalic-vs-klaric