U srijedu, 3. svibnja u 18 sati u velikoj dvorani KD Vatroslava Lisinskog obilježit će se 25. godišnjica smrti Gojka Šuška, čovjeka koji je u ratnim uvjetima ustrojio Hrvatsku vojsku i jednog od najzaslužjih ljudi za pobjedu u Domovinskom ratu. Šušak je bio Ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. godine pa sve do svoje smrti 1998. godine, i cijelo to vrijeme jedan od najbližih suradnika predsjednika Franje Tuđmana. Sveta misa za pokojnog ministra Gojka Šuška će se održati 3. svibnja u 16 sati u Crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, Avenija Gojka Šuška 2.
Gojko Šušak postao je ministar obrane 18. rujna 1991., samo dva mjeseca prije pada Vukovara, u okolnostima u kojima je Srbija već okupirala gotovo jednu trećinu hrvatskog teritorija, a HV bila u povlačenju. Šušak je preuzeo nemoguć posao na sebe: Ministarstvo je preuzeo samo tjedan dana prije nego što je 25.9.1991., na zahtjev tadašnjeg ministra vanjskih poslova SFRJ Budimira Lončara i britanske diplomacije, Vijeće sigurnosti UN-a donijelo rezoluciju UN-a 713 o zabrani uvoza oružja i vojne opreme u zemlje tadašnje Jugoslavije. Budimir Lončar kasnije je, spomenimo, bio predsjednik Savjeta za vanjsku politiku bivšeg predsjednika Josipovića. Suočen s jedne strane s agresijom nadmoćne srpske vojske, s druge s opstrukcijama međunarodne zajednice koja je u tom trenutku podržavala opstanak Jugoslavije i efektivno je zapravo željela samo da rat završi što prije, po mogućnosti kapitulacijom Hrvatske, s treće subverzijama unutar same Hrvatske, i dodatno na to embargom na oružje koji je isključivo išao u korist agresora, Šušak se našao u najneugodnijoj stolici u tadašnjoj Hrvatskoj, i malo tko mu je predviđao dulji opstanak na ministarskom mjestu, a mnogi ni Hrvatskoj nisu predviđali predug opstanak. Bili su u krivu. Šušak je postigao više nego što je itko u tom trenutku očekivao od njega. U gotovo bezizlaznoj političkoj, vojnoj, i financijskoj situaciji ustrojio je Hrvatsku vojsku, koja je oslobodila sva okupirana područja Republike Hrvatske omogućivši povratak stotina tisuća hrvatskih prognanika, te osigurao sve preduvjete za ulazak Hrvatske u NATO i EU.
Tri tjedna nakon što je postao ministar, Gojko Šušak je ustrojio Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske.
William Perry: Smrt Gojka Šuška veliki je gubitak za Hrvatsku
U cijelosti donosimo govor Williama Perryja, ministra obrane SAD-a od 1994 do 1997. godine, za vrijeme predsjednika Clintona. Evo što je dipomant prestižnog Stanforda, čovjek koji je upravljao godišnjim proračunom (Ministarstva obrane) od oko 253 milijarde dolara, kao 19. ministar obrane SAD-a rekao o 5. ministru obrane Republike Hrvatske, Gojku Šušku na njegovu sprovodu, 7.5.1998. godine:
”Ovo je doista za mene vrlo tužna prigoda. Došao sam ovdje ne samo kao predstavnik SAD-a, već i kao prijatelj Gojka Šuška. I moja supruga i ja izražavamo najdublju sućut i sućut naših sunarodnjaka Vama Đurđa i Vašoj djeci, Gojkovoj majci, bratu i sestri. Naše su misli i molitve danas s Vama.
Srmt Gojka Šuška nije samo velik gubitak za njegovu obitelj i prijatelje, već je to i velik gubitak za Hrvatsku. Ono što je Shakespeare rekao u jednoj svojoj drami o jednom velikom Rimljaninu kažem danas za jednog velikog Hrvata : otišao je čovjek kakva više nećemo vidjeti.
Ministar Šušak počeo je služiti svojoj zemlji u presudno vrijeme. Mislim da se može sa sigurnošću reći da bi dug i težak put Hrvatske do njezine neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti bez njega bio još dulji , još teži i trnovitiji. Kako sam ustanovio prilikom našeg prvog sastanka 1994. godine, Gojko Šušak je bio čovjek doista važnih kvaliteta: bio je tvrdoglav i samouvjeren, ali iznad svega bio je domoljub. Bio je vizionar u oružanim pitanjima i njegova je zasluga što će jednog dana hrvatska oružana sila postati značajan sudionik u zapadnim sigurnosnim organizacijama.
I što je možda najvažnije: iskovao je naš bliski odnos te je bio čovjek od osobnog integriteta i čovjek od riječi. Za Amerikance to su najviše vrijednosti.
Prvog tjedna poslije ostvarenja hrvatske neovisnosti, Gojko je napustio svoj udobni i prosperitetni posao u Kanadi kako bi se vratio u Hrvatsku i borio za slobodu svoje zemlje.
Pritom je bio svjedokom ostvarenja svog životnog sna, doživio je slobodu, onako kako ju je izrazio veliki hrvatski pjesnik Ivan Gundulić :“ O draga o lijepa o slatka slobodo, taj dar što višnji Bog nam je do, sva srebra sva zlata svi ljudski životi ne mogu biti plata tvoj čistoj ljepoti.“ Za Hrvatsku je bio presudan za uspostavu slobode, za Amerikance je bio presudan za uspostavu mira i stabilnosti na ovom prostoru, svojom potporom Daytonskom sporazumu. Često sam mu se obraćao za pomoć na putu otklanjanja prepreka za ostvarenje Daytonskog sporazuma.
Ali, nadasve sam uvijek uživao raditi s Gojkom. Često smo se sastajali. U Zagrebu, Washingtonu, Daytonu, Garmischu u Njemačkoj. Uvijek mi je bilo drago biti u njegovu društvu i zaista će mi nedostajati.
Godine 1996., dok sam bio minisar obrane SAD-a, Gojko me posjetio u Washingtonu. Priredio sam večeru u njegovu čast. Zdravicu sam zaključio citatom jednog od velikih američkih predsjednika Teodora Roosvelta, koja, uvjeren sam, pogađa samu bit ministra Šuška : „Zaslužan je čovjek koji je doista na poprištu, čije je lice obilježeno prašinom i znojem i krvlju, koji srčano ustraje, koji poznaje zanose, koji poznaje odanost, koji sebe troši za vrijedan ideal. Njegovo mjesto nikad neće i ne može biti s onim plašljivim dušama koje ne poznaju ni pobjedu ni poraz.“
Čast mi je biti danas ovdje i odati počast ovom izuzetnom hrvatskom domoljubu i čovjeku. Bog te blagoslovio Gojko i zbogom.”
Uloga Gojka Šuška
Jasno je da je u ratu ključna funkcija upravo ona ministra obrane, jer, Predsjednik Republike Hrvatske jest vrhovni zapovjednik oružanih snaga i kao takav on donosi političke odluke, no onaj tko ih ostvaruje, onaj tko je Tuđmanove vizije pretvarao u stanje na terenu, u svim potankostima i detaljima, je bio upravo Gojko Šušak.
Upravo zato, malo je čudno što se o Šušku toliko malo govorilo nakon njegove smrti, a i prije nje su ga pokušavali na sve načine difamirati i podmetnuti mu. Istina, Šušak nije bio šarmer. Bio je tvrdi Hercegovac, škrt na riječima. Nije znao držati emotivne i zapaljive govore poput Vlade Gotovca, nije bio fotogeničan, nije zabavljao mase vicevima poput Mesića, nije iza sebe imao mašineriju poput Manolića, nije bio veliki intelektualac ni vizionar poput Tuđmana.
Ali često se u tome zaboravlja da on nije bio zaslužan samo za vojne uspjehe, nego i za međunarodno priznanje Hrvatske.
Malo je poznato – zapravo, mediji su to uvijek nekako nerado spominjali – da je Šušak bio veliki osobni prijatelj s Williamom Perryem koji je u Clintonovoj vladi obnašao dužnost prvo zamjenika ministra obrane, a od ’94. ministra obrane u Clintonovoj administraciji. Perry je, osim što je bio profesor na Stanfordu, bio jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za elektroničko i “tiho”, diplomatsko ratovanje, usto jedan od ključnih ljudi vlade SAD s ogromnim utjecajem na druge u svijetu, i znao je da se ratovi ne dobivaju, u današnje vrijeme, samo puškama i granatama.
Nikad nećemo saznati čime je sve Perry obrađivao diplomate, premijere, i predsjednike, koliko je tu bilo gledanja „kroz prste“ Hrvatskoj, koliko popuštanja, nagovaranja, ucjenjivanja i umoljavanja – no lako je zaključiti da bez Šuškova prijateljstva s Perryjem svega toga ne bi bilo.
I na kraju, svi ćemo zauvijek pamtiti kako se Šušak obratio predsjedniku Tuđmanu netom nakon što je Knin oslobođen u Oluji:
‘Gospodine Predsjedniče, zadatak je izvršen!’
Bez velikih govora, bez puno priče, učinkovito i jednostavno. Kratko i jasno. To su riječi koje oslikavaju Šuška bolje nego i jedne druge. Čovjek od malo riječi, ali od riječi i od povjerenja. Tuđmanu je ostalo samo – razviti ogromnu zastavu iznad hrvatskog kraljevskog grada Knina.
Umro je razmjerno mlad, u 53. godini, od raka pluća. Posmrtno je, 5. svibnja 1998. promaknut u čin stožernoga generala Hrvatske vojske, što je najviši čin. U Zagrebu dobiva aveniju, a u Sinju te rodnom Širokom Brijegu trg i spomenik.