Predsjednik Školskog sindikata ‘Preporod’ Željko Stipić komentirao je iznose isplaćene pojedincima u sklopu pripreme eksperimentalnog programa Škola za život, a koje smo ovaj tjedan objavili. Usporedio ih je s redovnim primanjima u prosvjeti – smatra kako se radi o iznosima uvredljivima za sve one koji od svoje ‘prosvjetarske crkavice pokušavaju životariti’. Ističe i kako je ministrica Divjak odlučila podršku učitelja i ravnatelja pridobiti metodom ‘mrkve i batine’,piše,srednja.hr.
Željko Stipić, predsjednik Školskog sindikata ‘Preporod’, u razgovoru za naš portal komentirao je iznose koji su isplaćeni pojedincima u sklopu rada na pripremi programa Škola za život. Pritom se u prvom redu osvrnuo na veliku razliku između cijene učiteljskog rada u razredu i isplaćenih iznosa za Školu za život o kojima smo tijekom ovoga tjedna pisali.donosi srednja.hr
– Diskrepanca između cijene učiteljskog ili nastavničkog rada u razredu i iznosa isplaćenih za različite poslove i usluge vezane uz Školu za život, uvredljiva je za one koji od svoje prosvjetarske crkavice pokušavaju životariti, a duboko kompromitirajuća za sve one koji su na bilo koji način sudjelovali u donošenju odluka o isplati astronomskih honorara, naknada ili nečeg sličnog, kaže Stipić i dodaje kako je za očekivati da će neki okrenuti pilu naopako i cijelu stvar prokomentirati na način da nije problem u previsokim isplatama, nego u preniskim plaćama u školama.
‘S pravom će se postaviti i pitanje kako to da za nekoga novca ima a za nekoga nema?’
Ističe kako svi koji rade u školama, kao i svi oni koji rade bilo koju vrstu posla vezanog uz obrazovanje, pripadaju istoj ‘branši’.
– Precjenjivanje bilo čijeg rada, izazvat će opravdani gnjev onih čiji je rad desetljećima sramotno podcijenjen. S pravom će se postaviti i pitanje kako to da za nekoga novca ima a za nekoga nema? Objašnjenja kako se tu ipak radi o bjelosvjetskom iliti europskom novcu ne piju vodu jer se novac, ma odakle stigao, uvijek može primjerenije i pravičnije potrošiti. Nakon što su u javnost isplivali iznosi isplaćenih naknada, jasno je da su pojedinci Školu za život shvatili i kao projekt od kojeg se može ne samo prosvjetarski životariti, nego i sasvim solidno živjeti, smatra Stipić.
Dotiče se i netransparentnosti Ministarstva.
– Netransparentnost i kretanje po rubu ili čak onkraj zakona, nešto je što politički projekt, zvan HNS , prati od samoga početka. Uostalom, valja nam se prisjetiti svih HNS-ovih majstorija u zaobilaženju i kršenju propisa unatrag skoro dva desetljeća, te bi pravo čudo bilo da se danas , kada su se haeneseovci domogli Svetica, drugačije ponašaju ti, Tenžera bi rekao, Guliveri riječi i Liliputanci djela, kaže Stipić.
Pridobivanje podrške metodom ‘mrkve i batine’
Smatra kako je ministrica Divjak, u situaciji bez nekog stvarnog utjecaja na ravnatelje, učitelje i nastavnike, s upitnom podrškom starijeg koalicijskog partnera te suočena s ‘iz aviona vidljivim upravljačkim dualizmom’, odlučila podršku učitelja i ravnatelja pridobiti metodom ‘mrkve i batine’.
– I kao što se magarac iz priče , prema kojoj je ova motivacijska metoda dobila ime, ipak pokrene nakon što mu se prvo pokaže mrkva, a potom, kad nagrada više nije dovoljna, korbačem ‘pomazi’ stražnjica, tako je i ministrica prvo učiteljsku naklonost pokušala dobiti plaćanjem prekovremenog rada. Kad je magarac počeo malo pomalo otkazivati poslušnost, na red je došla kombinacija mrkve i batine. Prijetnje, o kojima se ovih dana na terenu dosta čuje, a koje se odnose na one kojima virtualno ‘kolekcionarstvo’ nije jača strana, znak su da nakon metode mrkve na red dolazi i metoda batine. Po školama se tako sve otvorenije govori da će oni koji nisu prikupili dovoljno značaka teže napredovati u zvanje mentora ili savjetnika, odnosno da će ignoranti lumenizacije od jeseni imati problema s dobivanjem zaduženja u razrednim odjelima u kojima se kreće sa Školom za život, govori nam Stipić.
Izgubljenost veze sa stvarnošću onih koji su odobravali astronomske isplate
Pita se i jesu li na Donjim Sveticama potpuno smetnuli s uma narodnu ‘Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju’ ili su pak uvjereni da nema tog propusta koji bi im se mogao obiti o glavu.
-Ekskluzivno objavljujemo- milijunske isplate profesorima u Školi za život…
– Šuškalo se, kako se te običava reći,u prosvjetarskim kuloarima, da se pojedincima, za poslove i posliće oko Škole za život, isplaćuje prilično veliki novac. Neki su se čak iznosima i hvalili. Ono što je meni najzanimljivije u cijeloj ovoj priči jest posvemašnja izgubljenost veze sa stvarnošću onih koji su odobravali ovakve isplate. Kako netko mrtav-hladan može za bilokakav metodički priručnik odobriti isplatu honorara kojeg se ne bi za mega-hitove posramili Tomić i Rudanica zajedno? ‘Mi smo zauzeli pozicije i nama je ama baš sve dopušteno!’ – misao je kojom su se vodili oni koji su odobravali debelo preplaćivanje ‘intelektualnih usluga’ i koješta drugog, kaže Stipić i komentira i upitnu kvalitetu priručnika.
Famoznih 76 ruku u Saboru i amnestija od odgovornosti
Smatra kako su se neki pojedinci unosnog posla domogli ne zato što su najbolji u svom poslu, nego zato što su bili bliski onima koji su odabir vršili. Smatra i kako su se neki prihvatili posla preko svojih mogućnosti te da kada su rokovi prekratki, kvaliteta dođe u pitanje. Dodaje i kako su na svoje došli i, kako kaže, reciklanti, koji su opet naplatili po tko zna koji put odrađen posao.
– Vjerojatno su, i zbog raznoraznih zlouporaba, glatko odbijani svi prijedlozi da se cjelokupan posao oko reforme malo uspori. Upravo žurba predstavlja sjajan okvir u kojem se propusti i pogreške teže uočavaju, a ispravke ili pokretanje pitanja odgovornosti nikada ne dođu na red. Tko je za sve ovo odgovoran? Ministrica sigurno zapovjedno, a njezini najbliži suradnici – izvršno. No, kako ministričinu glavu iznad vode drži famoznih 76 ruku u Saboru, a ministrica je ta koja može amnestirati od odgovornosti svoje podčinjene, poslije ove najnovije afere stvari će se rasplesti kao i više puta dosad, prema onoj narodnoj: Tresla se brda, rodio se miš!, kaže.
Usporiti i poraditi na kvalitetnijoj pripremi
Uoči frontalne primjene Škole za život od jeseni, Stipić je skeptičan oko toga da će se ‘pojaviti neki deus ex machina i cijelu priču oko reforme preusmjeriti u pravom smjeru’.
– Ja pripadam onima koji smatraju da bi usporavanje, koje bi bilo u funkciji ponajprije kvalitetnije pripreme neposrednih proizvođača odgojno-obrazovnih postignuća u našim školama, bio taj pravi potez. Reforma nam je potrebna. Puno se toga vrijednog, vezanog uz reformu, dosad napravilo. Na žalost, nije bilo dovoljno vremena za sustavno provođenje stručnog usavršavanja, ponajprije učitelja i nastavnika. Umjesto entuzijazma, koji nam je prijeko potreban prije ovakvih krupnih zahvata u školstvu, u našim je zbornicama sve više nelagode i straha. Prestrašen učitelj, nesiguran u svoju sposobnost udovoljavanja novim zahtjevima, ne može biti nositelj promjena koje se temelje na kreativnosti i autonomiji. Prestrašen učitelj može biti samo i jedino – poslušan učitelj, učitelj koji bespogovorno izvršava ono što od njega zahtijevaju svi u zapovjednom lancu, od ravnatelja, preko savjetnika, do ministra, poručuje Stipić.
Zaključuje kako je skoro pa izvjesno da se neće poslušati one koji reformu ne odbacuju, ali ju žele usporiti i postaviti na čvrste i sigurne temelje.
– Škola za život će u konačnici doživjeti sudbinu ‘kuće na pijesku’ iz Matejeva evanđelja: ‘Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i stanu šibati kuću, i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina.’ (7:27.) Iza onih koji su propustili kuću sagraditi na stijeni, ostat će ruševina, velika. Posao obnove porušenog potrajat će, na žalost, puno duže od vremena gradnje. Nesmotrenih graditelja teško da će se tada itko i sjećati. Po dobru, sigurno ne, zaključio je Željko Stipić, za srednja.hr
AUTOR-