Vukovarsko jutro osvanulo je s tužnom vijesti o preranoj smrti heroja Domovinskog rata Ivana Leutara. Pokojni Leutar bio je pripadnik “Žutih mrava” koji su se za vrijeme rata u Vukovaru borili rame uz rame sa pripadnicima “Pustinjskih štakora”.
Ovaj veliki vojnik za života je izdao monografiju i vrijedno radio na knjizi o proživljenom vukovarskom ratu, no sve je zaustavila njegova smrt. Leutar je rodom bio iz Županje, ali nakon rata Vukovar je bio njegov životni izbor:
“Bio sam dragovoljac i htio sam ići braniti Vukovar. U njega sam došao već početkom srpnja. Dečke kojima sam se pridružio uopće nisam poznavao. Bio sam na položaju na Lipovačkom putu, sreo neke dečke koji su se muvali uokolo i pitao ih što rade”, prenosi Dnevno.hr.
Rado je dijelio ratna sjećanja
Jedan od njih, Bušo, u šali mu je rekao da je u tijeku akcija ‘Žuti mrav’: “Doviknuo sam im: ‘Di ste, žuti mravi’, a oni nama ‘a šta vi izvirujete iz podruma kao štakori, i to oni pustinjski, samo nosom prema van?’. I tako smo si spontano dali nazive i svi su nas po tome prepoznavali”, ispričao je Leutar jednom prilikom.
Ovaj veliki heroj s Trpinjske ceste opisao je i kako je jednom zgodom zajedno sa svojim suborcima zapovjedniku JNA oteo kampanjolu. Naime, u to doba je išao u tzv. zapovjedno izviđanje unutar neprijateljskog teritorija:
“Znali smo ići i po dva kilometra unutar neprijateljskih linija, pratimo gdje su locirani, kakvo im je naoružanje, gdje je topnička linija. U jednoj od takvih akcija naletjeli smo na kampanjolu u kojoj su se vozili Jovan Vučković, zapovjednik kraljevskoga korpusa, i njegov vozač. Išli su u izviđanje. Presreli smo ih, zapovjednik je poginuo, vozač ranjen pobjegao, a mi smo zaplijenili vozilo. Dovezao sam kampanjolu do Vinkovaca, pa u Županju, gdje smo je prebojili i žutim slovima Vlado Fumić je napisao ime naše postrojbe Žuti mravi i Pustinjski štakori. Od tada je ona postala sinonim naše postrojbe i kao takva je prepoznata.”
Facebook grupa “Heroji Vukovara” od jutra na svojoj stranici objavljuje uspomene na ovog velikog ratnika: “pišite svoja sjećanja, što se ne zapiše, nije se dogodilo. Kada i zadnji umre, odu i sjećanja. A ne smije se zaboraviti… “, navode administratori stranice.