Previsoka cijena pacifikacije braniteljskih udruga

Već u prvoj godini mandata Milanovićev ministar, naime, upozoravao je na štetnost pojave 1350 registriranih braniteljskih udruga te najavio kako će se pozabaviti kriterijima prema kojima će davati novac udrugama i njihovim vječnim predsjednicima, koji su za branitelje u odnosu prema primljenom novcu radili premalo ili ništa.

Već dogodine stao je na kraj političkoj praksi dodjele 15-20 milijuna kuna udrugama, praksi koja je ovisila o tome ‘čiji si, koji si, odakle si, za koga si’ pa otpočeo financirati udruge sukladno programima koje će provoditi. I takav je sustav imao manjkavosti jer nije propisao mehanizme kontrole nad (ne)namjenski utrošenim sredstvima, no s dolaskom Plenkovićeve Vlade taj sustav nikada nije niti će biti dorađen jer braniteljske udruge sada zauzimaju dijametralno suprotne pozicije. Naime, prijedlog novog Zakona o braniteljima obvezao je svih 428 općina i 128 gradova na financiranje rada braniteljskih udruga s 0,3 do 1 posto svog budžeta: riječ je o sredstvima koje dosežu cifre i do 250 milijuna kuna godišnje, piše Renata Rašović za večernji.hr.

Osim što je olakim prebacivanjem tereta u očaj bacila lokalne vlasti, ovakva odluka nije propisala ni kriterije za dodjelu sredstava pa nije teško pretpostaviti kako se dugogodišnja praksa po principu ‘čiji si, koji si, odakle si, za koga si’ nastavlja do neslućenih razmjera. Uzročno-posljedično, valja očekivati i masovno registriranje udruga radi crpljenja sredstava, pa i svakodnevnu pojavu interesnih, preko noći sklepanih zajednica s tri člana u utrci za novac čije namjensko trošenje nitko neće kontrolirati. Valja reći i to da pojedine udruge uistinu rade na korist branitelja, no teško da će u novoj konstelaciji snaga postojati jamstvo da će novac naposljetku doći do njih, pa tako i do onih potrebitih.

Pacifikacija braniteljske populacije ima cijenu, no nije li ova uistinu previsoka?

Piše/Renata Rašović