Prica nekog drugog pravoslavca koji je ima 20g. Gospodine Milošević, ja sam dite Šibenika. 90 godine dolaze ti srbi i zovu me u Knin, da idem po pušku da ubijam svoje susjede, prijatelje, kumove,… Moja je odluka da stanem uz moju braću i da branim naš dom Hrvatski. Da uzmem Hrvatsku pušku 91g i da branim moju Hrvatsku od najezde četnika koji su pljačkali kako Vi kažete srpska sela koliko i hrvatska. Ti vaši Srbi koji su se priklonili toj bandi, koji su granatirali naš grad. Moja generacija nema problema s tim, mucimo se i borimo sa našom braćom kroz život. Ne triba se sramiti niti bojati pozdrava ZDS. Ako se vraćate u NDH, to je vaša sramota. Samo da znate, Vaša baka je jedina pored svi srba i hrvata, koji su ostali u sao krajini, dolazila kod moje bake i pomagale jedna drugoj. Inače moja baka Ćoraš Sofija katolkinja. Bilo mi je istinski zao i sad mi je žao te starice, Vaše bake. Tragedija, za svaku osudu, bila je čovjek i nije odustala od svoje prijateljice koja je bila ustaškinja. Ali gospodine Milošević, nemojte suditi Hrvatskom čovjeku, i Hrvatskom čovjeku su baku zaklali. Ti hosovci to su moja braca kao i svaki hrvatski branitelj. Ti hosovci nisu ubili vašu baku. Svi smo mi imali mogucnost izbora. O težini tog križa teško je govoriti, tribalo je imati hrabrosti i energije kao i za svaki pravi put. Nemojte govoriti da Vam je Beograd glavni grad, meni nikad nije bija nit će biti…napisao je Hrvatski branitelj i Hrvat pravoslavne vjeroispovijesti Goran Macura
T.H.
