Napravu su osmislili pripadnici Tehničke satnije, a proizvodila se u tajnosti…
Još se i danas prepričava legenda o “pijanim ustašama”, kako su srpski dobrovoljci koji su, uz bivšu JNA, napadali Vukovar, na srpskoj televiziji u jesen 1991. godine, govorili zbunjeno o ručnim bombama kojima su ih vukovarski branitelji obasipali, iako su bili uvjereni kako su udaljeni 200 i više metara. Nije im bilo jasno kako “kinder jaja” padaju na njih, pa su zaključili da “pijane i drogirane ustaše bacaju bombe i 300 metara u dalj”. Nisu se mogli dosjetiti da su vukovarski branitelji smislili napravu koja se stavlja na pušku i u nju ručna bomba koja se može ispaliti na udaljenost i do 300 metara.
Ratna proizvodnja
Tko su ljudi koji su smislili i izradili na stotine ovakvih naprava?
Jedan od njih je Zvonimir Petrić, koji je do rata radio kao šef pripreme borovske Alatnice, a za rata bio pripadnik Tehničke satnije, i koji sada kao umirovljenik živi u Vinkovcima, ali ne miruje nego prikuplja dokumentaciju i iskaze o zločinima nad Hrvatima nakon Drugog svjetskog rata, donosi glas-slavonije.
– Nitko se više ne sjeća tko je prvi dao ideju, ali misao vodilja je bila kako što dalje bacati ručne bombe. Na tome smo radili Adorjan Toth, Vinko Mikić, tokari i ja.
Imali smo školsku ručnu bombu i s njom radili probe sve dok nismo dobili najbolje rezultate za domet bacanja bombe. Mjere su se odmah stavile na nacrt i dijelovi su se radili serijski, organizirano. Ratna proizvodnja bila je organizirana u prostoru nove alatnice Tvornice strojeva Borovo. Zgrada je bila odvojena od kombinata, istočno, kod PIK-ovog silosa. Zgrada je imala dva atomska skloništa, jedan smo koristili mi iz Tehničke satnije, a drugi su koristili topnici, čiji je položaj bio nedaleko.
Odabrali smo potrebne strojeve, najvažniji strojevi su bili zaštićeni u posebnim prostorijama, a kada je nestalo struje dobili smo dva dizel-agregata od po 42 kW. Okupili smo ljude, stručnjake za pojedine operacije i pozivali smo ih prema potrebi proizvodnje, naravno, samo one u koje smo imali povjerenje. Objekt je bio čuvan, nastojali smo ostati u maksimalnoj tajnosti, jer je krov zgrade bio panel ploča od pet centimetara, a slikanje je bilo zabranjeno, tako da nemamo nijednu autentičnu fotografiju iz tih ratnih dana. U rujnu su nas Srbi otkrili i počeli granatirati, a granate su prolazile kroz krov i detonirale u samoj prostoriji. Od jedne takve ranjeno je nekoliko pripadnika Tehničke satnije – priča Petrić, i pojašnjava kako se “pijani ustaša” sastojao od dva dijela – čelična šalica (kruška), koja se navrnula na cijev puške i plastični uložak koji je bio za jednokratnu uporabu.
Nacrt otišao u Libiju
Dodaje kako je 2011. preko jednog zagrebačkog novinara, nacrt tog “izuma”, s preciznim uputama, otišao u Libiju, gdje se tada ratovalo, a tamošnji su ratnici napravili ovu napravu koja je jako korisna u uličnim borbama.
-Tako je “pijani ustaša” dobio nastavak daleko od Vukovara i Hrvatske.
Čeličnih šalica napravili smo nekoliko stotina i svi borci na linijama htjeli su imati ovaj dodatak. Plastični umetak bio je za jednokratnu upotrebu, jer je izlijetao zajedno s bombom. Napravili smo ih, u serijskoj poluautomatskoj proizvodnji, sigurno desetak tisuća komada, mnogo više negoli ih je iskorišteno, ali branitelji su ih tražili. Šalica je imala navoj koji je odgovarao navoju za prigušivač i mogla se koristiti svaka puška koja je imala na cijevi takav navoj. Najviše se koristila PAP-ovka, bila je nešto duža, pa se bolje mogao odrediti kut, nanišaniti i uprijeti o zemlju, a municija je obvezno morala biti manevarska, ili školska, jer koristio se potisak plinova koji je izbacivao bombu s plastičnim uloškom. Uložak je zapravo služio kao svojevrsna brtva, kako bi se postigao odgovarajući tlak u cijevi nakon okidanja manevarskog metka. Šalice smo radili od čeličnih okruglih profila, tokarenjem.
Za zaštitu od hrđe šalice smo brunirali, tj. zagrijavali na visoku temperaturu i potapali u ulju, zbog čega su bile crne, glatke i otporne na vlagu. Plastične uloške radili smo iz plastičnih kalupa za proizvodnju obuće kojih je bilo više nego dovoljno – pojašnjava Petrić, dodajući kako su imali dovoljno materijala, jer Tvornica strojeva Borovo imala je veliko i dobro opskrbljeno skladište materijala.
Budući da je to bilo bacanje ručne bombe, a ne lansiranje, teško je govoriti o preciznosti, ali branitelji su Petriću pričali da s pristojne udaljenosti mogu pogoditi prozor kuće i ubaciti bombu. Gotovo svakodnevno branitelji su u Tehničku satniju donosili pokidana ili oštećena oružja na popravak, pa su njihove primjedbe odmah uzimali u obzir.
Kako su nakon pada Vukovara prošli pripadnici Tehničke satnije koja je brojala 72 pripadnika? “Postrojba 1 Adorjana Totha brojala je 46 pripadnika kroz cijelo razdoblje, ali istovremeno ih nije bilo više od 25. Postrojba 2 Pere Mlinarića ukupno je imala 26 pripadnika.
Tehnička satnija, kao i druge postrojbe u obrani Vukovara, imala je i poginulih i ranjenih – deset poginulih i 11 ranjenih. Poginuli su Zvonko Ečimović, Stjepan Gradečak, Zlatko Kel, Zlatko Kopić, Ivan Mazur, Ante Marendić, Zvonko Sorić, Davor Šimunđa, Đuro Tvorek, Mirko Vagenhofer.
Gotovo svi pripadnici satnije padom grada zarobljeni su i odvedeni u koncentracijske logore, u Srbiju, u kojima su proveli od mjesec do devet mjeseci, zlostavljani fizički i psihički, ubijani i zbog djelovanja u ovoj satniji”, priča Zvonimir Petrić, zamjenik zapovjednika Postrojbe 1.
Na izumu i proizvodnji radili su Zvonimir Petrić, Adorjan Toth, Vinko Mikić i tokari
Polaganjem vijenaca na gradskom groblju i misom zadušnicom u katedrali sv. Stošije te svečanom akademijom u Arsenalu svečano i dostojanstveno je obilježena 33. obljetnica...
Piše: glavni urednik Vlado Kolak
U političkom teatru Hrvatske, gdje često vlada kaos, tri ključna aktera igraju nesvakidašnje uloge: Zoran, Dragan i Tomislav. Svaki od...
Kuća Ivane i Mile Kikina/Foto: Booking .com
Ivana Kekin saborska je zastupnica i predsjednička kandidatkinja platforme Možemo, a zadnjih dana kava njezina supruga Mile Kekina...
Upravljanje pristankom za kolačiće
Da bismo pružili najbolje iskustvo, koristimo tehnologije poput kolačića za čuvanje i/ili pristup informacijama o uređaju. Suglasnost s ovim tehnologijama će nam omogućiti da obrađujemo podatke kao što su ponašanje pri pregledavanju ili jedinstveni ID-ovi na ovoj web stranici. Nepristanak ili povlačenje suglasnosti može negativno utjecati na određene karakteristike i funkcije.
Funkcionalni
Uvijek aktivni
Tehničko skladištenje ili pristup je striktno neophodan za legitimnu svrhu omogućavanja korištenja određene usluge koju izričito traži pretplatnik ili korisnik, ili u jedinu svrhu izvršenja prijenosa komunikacije preko elektronske komunikacijske mreže.
Preferences
The technical storage or access is necessary for the legitimate purpose of storing preferences that are not requested by the subscriber or user.
Statistika
The technical storage or access that is used exclusively for statistical purposes.Tehničko skladište ili pristup koji se koristi isključivo u anonimne statističke svrhe. Bez sudskog naloga, dobrovoljne suglasnosti od strane vašeg dobavljača internet usluge ili dodatnih zapisa treće strane, informacije sačuvane ili preuzete samo za ovu svrhu obično se ne mogu koristiti za vašu identifikaciju.
Marketing
Tehničko skladište ili pristup su potrebni za kreiranje korisničkih profila za slanje reklama ili za praćenje korisnika na web stranici ili na nekoliko web stranica u slične marketinške svrhe.