Igoru Matijaševiću iz Sotina otac Ivica ubijen je u ratu, a zajedno s Dragicom Urukalović odigrao je glavnu ulogu u pronalasku posmrtnih ostataka dijela ubijenih, piše Večernji list
Nedavnom presudom Apelacionog suda u Beogradu članovima obitelji 16 ubijenih u vukovarskom prigradskom naselju Sotin Republika Srbija morat će isplatiti na ime nematerijalne odštete po otprilike 6500 eura. Međutim, pravo na odštetu, koja nije bila prvi cilj, nego je to bilo priznanje Srbije, imaju samo članovi obitelji žrtava za koje postoji pravomoćna presuda za ratni zločin u Srbiji. Tako se u Sotinu dolazi do situacije da će, barem za sada, pravo na odštetu imati članovi 16 obitelji iako je u Sotinu tijekom 1991. godine ubijeno 67 mještana.
– To je sve politika. Svi oni su ubijeni tada ali u Srbiji je takav zakon, a opet Hrvatska nije učinila dovoljno da ih pritisne i na neki način prisili da odštetu isplate i članovima obitelji ostalih ubijenih – kaže Igor Matijašević iz Sotina kojemu je u ratu ubijen otac Ivica (1949.). Upravo je Matijašević, zajedno s Dragicom Urukalović, u cijeloj priči oko pronalaska posmrtnih ostataka dijela ubijenih odigrao glavnu ulogu. Sve je počelo odmah poslije povratka iz progonstva kada su mještani Sotina započeli privatnu istragu s ciljem da pronađu posmrtne ostatke ubijenih.
Domaći Srbi koji su ostali u Sotinu ili nisu znali ili nisu htjeli reći što znaju. U isto vrijeme od nadležnih iz Srbije nismo dobivali nikakve informacije. Jedini tko su nam mogli dati neku informaciju bili su oni koji su i počinili zločine i koji su tada živjeli u Srbiji – prisjeća se Matijašević vremena kada su krenuli sa svojom istragom.
Kako su neki od počinitelja bili domaći Srbi, došli su do Žarka Miloševića, koji je sam sudjelovao u strijeljanju mještana Sotina ali je ipak progovorio o svemu što se događalo te bio i svjedok suradnik na suđenju u Beogradu. Poslije prvih telefonskih razgovora odlučili su se zaputiti u Srbiju kako bi se našli oči u oči s Miloševićem i razgovarali o svemu što se događalo u jesen 1991. godine. Danas, kada govori o svemu tome, kaže kako im nije bilo svejedno sjesti u automobil i ići se naći s čovjekom koji je strijeljao svoje dojučerašnje kućne prijatelje i susjede.
– Sjedio sam za stolom s osobom koja je moga oca izvela iz kuće. Kad sam ga upitao zašto je to učinio, rekao je da je morao iako se radi o osobi koju smo prije rata jako dobro poznavali. Isto tako, sjedio sam i s osobom za koju se sumnja da je osobno ubila moga oca. Za sve to treba imati jako dobar želudac, a uz to se truditi i izdržati da ne planeš i napraviš dodatni problem. Mislim da smo u svemu tome uspjeli samo zato što smo imali viši cilj: saznati istinu i gdje su pokopani naši najmiliji – kaže Matijašević.
Većina osoba govorila je da ne zna ništa ili pak nisu govorili ništa. Neki su gledali kako da opravdaju sebe i svoje postupke, ali su neki govorili i da će sve što znaju reći tijekom sudskih procesa. Ipak, bili su uporni jer su vidjeli da su na dobrom putu, a uz to su neke od osumnjičenih stjerali u kut.
Njihova saznanja iz tajne istrage rezultirala su uhićenjem dviju osoba u Srbiji, od kojih je Žarko Milošević bio taj koji je u zamjenu za nižu kaznu odlučio progovoriti. U dogovoru s DORH-om skinut je s liste osoba za kojima se traga te je u pratnji policije došao u Sotin i pokazao mjesto gdje su 27. prosinca 1991. ubili 13 mještana. Prethodno je nacrtao na karti mjesto masovne grobnice, ali tamo nisu pronađena pokopana tijela. Ubrzo potom pronađena je grobnica, a nekoliko dana kasnije i druga, u koju su tijela premještena prije mirne reintegracije Podunavlja. Milošević im je ispričao kako su skupinu mještana izveli iz svojih kuća 26. prosinca 1991. i doveli ih do toga mjesta gdje su ih strijeljali iz automatskog oružja. Nisu ih ni pokopali, nego samo gurnuli u kanal. Nekoliko dana kasnije tijela su zakopana bagerom.
Cijelu priču pročitajte na stranicama Večernjeg lista