Vidim da su hrvatski branitelji uputili ministrici gđi Blaženki Divjak pismo s upitom tko piše i tko će recenzirati dio hrvatske povijesti koja obuhvaća Domovinski rat (https://www.braniteljski-portal.com/urednistvo-braniteljskog-portala-uputilo-ostar-upit-ministrici-znanosti-i-obrazovanja-blazenki-divjak). Vidim da ni oni niti cjelokupna hrvatska javnost nisu dobili odgovor na ta dva upita (https://www.braniteljski-portal.com/otvoreno-pismo-urednistva-braniteljskog-portala-blazenki-divjak-alisa-u-zemlji-cudesa) i da su zbog toga ogorčeni.
Kao znanstvenik i sveučilišni profesor „pripadam“ Ministarstvu znanosti i obrazovanja i smatram da imam pravo javno tražiti od „moje“ gđe ministrice da odgovori na braniteljske upite. Uostalom, to su i moja pitanja.
Dva pitanja za ministricu Divjak
Hrvatska javnost treba znati što su branitelji pitali gđu Divjak i treba dobiti precizne odgovore na ta dva pitanja. Ponovit ću ih:
1. tko piše (ljudi, ustanove) dio hrvatske povijesti koja obuhvaća Domovinski rat?
2. Tko će recenzirati tekst dijela hrvatske povijesti koja obuhvaća Domovinski rat?
Ovdje molim, pače i ustrajem na tome, i ustrajat ću, da gđa ministrica javno i izričito odgovori na oba pitanja!
Dosadašnji rad, od g. Jokića do gđe Divjak nije bio ni znanstven niti pošten
S obzirom na brojne očite prevare koje su se događale i događaju s planom i programom (kurikul, kurikulum) za hrvatske osnovne i srednje škole, te kompletnu buku nepovjerenja, propagande i magle koji su se digli oko toga posla, ministrica Divjak i njezini suradnici dužni su hrvatskoj javnosti i svakom građaninu odgovoriti na postavljena pitanja! Upravo ona i ljudi oko nje stalno tvrde da proces mora biti i da će biti „javan i transparentan“, pa neka se, dakle, izvole toga i držati.
Proces do sada nije bio ni javan ni „transparentan“. Od izbora g. Borisa Jokića i svih njegovih suradnika (v. primjer gđe Sabine Glasovac), preko javne rasprave koja je narušena agresijom, medijskom kampanjom i „prosvjedima“. U proces suprotan „javnom i transparentnom“ pripada i način „obnove rada“ na reformi, odbijanje da se povjerenstva dopune neutralnim ljudima (poput Jokićeva, koji je zbog toga dao ostavku!), sve do neodgovaranja kako će se postupiti s pristiglim primjedbama i recenzijama, a napose s IZJAVOM ZA JAVNOST ZNANSTVENOGA VIJEĆA ZA OBRAZOVANJE I ŠKOLSTVO HAZU-a OD 9. LISTOPADA 2017. (http://www.unist.hr/Portals/0/docs/universitas/Universitas%20br.%2096%20.pdf?ver=2017-10-30-085231-087, str. 8).
Povijest Domovinskoga rata bez ikakve dvojbe trebaju pisati stručnjaci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Ta povijest mora uključiti svih 7 presuda Haškoga suda koje su utvrdile da se radilo o srpskoj agresiji i etničkom čišćenju Hrvata (i drugih) u svrhu stvaranja Velike Srbije (http://hu-benedikt.hr/?p=97696). Autori moraju biti stručnjaci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, a recenzije mogu napraviti neki drugi neutralni povjesničari.
Ministrica Divjak mora žurno odgovoriti na braniteljska pitanja!
Autori hrvatske povijesti
Cijelu hrvatsku povijest trebaju pisati hrvatski ugledni a neutralni povjesničari, i to oni koji su specijalisti za pojedina područja. Nužno je da njih predvodi najugledniji živući hrvatski povjesničar dr. Ivo Banac.
Recenzenti napisane hrvatske povijesti
Recenzije treba provesti prema istim načelima kao i pisanje, a ne tako da se kaže „bit će inozemne recenzije“, a onda se (prevedeni?) tekstovi pošalji prijateljima N. Budaka i I. Goldsteina u inozemstvo! Sve recenzije svih predmeta moraju ići hrvatskim povjesničarima, dakle i onima u inozemstvu (g. James Sadkovic, na primjer, a sigurno je da ih g. Banac zna još mnogo i da zna kriterije njihove kvalitete i poštenja). Sve recenzije i svi odgovori na recenzije moraju biti javno objavljeni.
Za početak, ponavljam, pridružujem se zahtjevu hrvatskih branitelja da ministrica Divjak objavi imena autora i recenzenata povijesti Domovinskoga rata. Da vidimo da nam nije što podmetnuto i da se prjevara i relativiziranje preveniraju.