Profesor Valerije Vrček o podrijetlu koronavirusa: Kako su “teoretičari zavjere” i “ravnozemljaši” zapravo bili u pravu
Nedavno je Obrambena obavještajna agencija Sjedinjenih Država (DIA) omogućila pristup arhiviranim analitičkim podatcima o podrijetlu koronavirusa koji je uzrokovao pandemiju bolesti COVID-19 prije pet godina. Opsežna dokumentacija obilježena je oznakama »tajno« i »nedostupno drugim državama«. Neke su stranice i dalje klasificirane kao »top secret« i još nisu za javnost.
Odgoda istine
Ukratko, rezultati istraživanja potvrđuju sumnje mnogih da je virus SARS-CoV-2 proizvod genetičkih manipulacija provedenih u kineskom Institutu za virologiju u Wuhanu. Zbog neprikladnih sigurnosnih mjera, nemara (ili namjere), virus je iz laboratorija završio u ljudskom okolišu, proširio se i uzrokovao smrt milijuna ljudi.
Na analitičkim dokumentima iz američke agencije DIA zapisan je datum – 25. lipnja 2000. To znači da je već u prvim mjesecima pandemije bila poznata i opravdana teorija o bijegu virusa iz kineskoga instituta. Zbog zaštite zviždača, političke korektnosti ili drugih financijskih interesa američki podatci i izvještaj iz agencije DIA postali su dio informacijskoga moratorija, piše profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.
Šišmiši u Wuhanu
Svi koji su prerano uperili prst na kinesko podrijetlo i kineski patent virusa, poput nobelovca Luca Montaignera, bili su proglašeni teoretičarima zavjere ili ravnozemljašima. Umjesto uglednoga wuhanskoga instituta krivcima za pandemiju proglašeni su prodavači šišmiša na obližnjoj tržnici.
Potvrdi li se odgovornost Kine za pandemijski kaos, mogu se pokrenuti zahtjevi za odštetu, naknadu, kaznu… Umjesto carinskih nameta, koji su odnedavno postali opcija, mogu se očekivati opipljive novčane kompenzacije. No i tada će glavni argument s kineske strane biti moć – politička i gospodarska
Iako je wuhanski institut poznat po golemoj banci virusa koje prenose šišmiši, nisu zatvoreni njegovi laboratoriji, nego susjedna tržnica u Wuhanu. Upravo suprotno europskomu načelu opreznosti: nije zatvorena slavina iz koje curi uzročnik kolere, nego su optužene žrtve pandemije.
Zatvorena Kina
Naime, kao podsjetnik, londonski liječnik John Snow, otac epidemiologije i načela opreznosti, spriječio je, krajem 19. stoljeća, širenje kolere razumnom sumnjom (skidanjem drške s javnoga bunara), a ne znanstvenim dokazima. No u slučaju azijskih šišmiša i koronavirusa, umjesto da se »zatvori Kina«, zatvorene su sve obitelji svijeta. Umjesto zabranjenoga grada, zabranjena su okupljanja rodbine, navijača, vjernika… Nastavak je logičan i poznat: »lockdown«, maske, dezinficijensi, cjepivo, ograničena kretanja, ukidanje škola, gubitak radnih mjesta, socijalna distanca, novo normalno…
Car je gol!
Optužba na račun Kine može imati vrlo neugodne, skupe i sramotne posljedice. Kineski znanstvenici i političari već godinama izbjegavaju intervjue i rasprave, negiraju krivicu, odbijaju inspekcije, pa i policijskim kordonima priječe pristup glavnomu ulazu u wuhanski institut. Potvrdi li se odgovornost Kine za pandemijski kaos, mogu se pokrenuti zahtjevi za odštetu, naknadu, kaznu… Umjesto carinskih nameta, koji su odnedavno postali opcija, mogu se očekivati opipljive novčane kompenzacije. No i tada će glavni argument s kineske strane biti moć – politička i gospodarska. Jedina utjeha nezadovoljne javnosti bit će dozvola za uzvik: (kineski) car je gol!
Vukovar i Wuhan
U Hrvatskoj je neisplaćena (ratna) odšteta dobro poznata stvarnost. Usprkos dokazanoj krivici, sudskim procesima i povremenim priznanjima, javna isprika, novčana naknada ni ratna reparacija nikada nisu realizirane. To uvijek stvara nezadovoljstvo i nemir u društvu, otežava pomirenje i normalizaciju odnosa, ostavlja ožiljke zbog kojih prošlost opterećuje budućnost. I nakon trideset godina iskapaju se kosturi na smetlištu kod Vukovara. U isto vrijeme, nakon pet godina, u Wuhanu ispadaju pandemijski kosturi iz ormara.
Valerija Vrček/Teleskop.hr