Proslava Stepinčeva u Krašiću i Zagrebu

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije

Na današnji dan prije 64 godine preminuo je blaženi Alojzije Stepinac. Stepinčevo se danas slavilo diljem zemlje, a posebno u Krašiću gdje je kardinal Stepinac preminuo u kućnom pritvoru u župnom dvoru nakon sudskog procesa u kojem je osuđen na 16 godina zatvora.

 

Tisuće hodočasnika iz cijele zemlje došli su u Krašić u čast blaženog Alojzija Stepinca – zagrebačkog nadbiskupa i hrvatskog mučenika.

”On je naše svjetlo, on se izdigao iznad tih mračnih sila totalitarnih režima i ostao čovjek koji se borio za ljudska prava svih na zemlji”, “Jedan svjetionik i putokaz u životu, putokaz kako ostati vjeran crkvi”, neke su od poruka vjernika.

”Djela koja je ostavio iza sebe, ljubav prema hrvatskom narodu, ljubav prema čovjeku, svakom čovjeku”, naglašava Marija Husar Rimac.”

Oni koji su ga poznavali danas svjedoče o njegovoj neustrašivosti i vjernosti Katoličkoj crkvi.

”Bio je sjajan čovjek. To govori danas sve. Evo vidite da je Krašić okupiran, svaki prilaz Krašiću pun je hodočasnika, a ljudi znaju zašto dolaze”, kaže nećak bl. Alojzija Stepinca Boris Stepinac.

U najtežim danima, najjače oružje bila mu je molitva.

”Nije tratio vrijeme sklanjajući se iza političkih moćnika, nije ugađao svijetu nego Bogu. Nije se stidio evanđelja nego ga je u svako doba radosno naviještao, hrabro živio i smrću posvjedočio,” poručio je prelat Njegove Svetosti i postulator bl. Alojzija Stepinca dr. Juraj Batelja.

U homiliji, mons. Juraj Batelja je  istaknuo je Stepinčev govor o ženama, uzevši kao primjer Mariju Jurić Zagorku koja je zamolila Stepinca da za ”časopis Hrvatica, koji je pokrenula početkom 1940. radi prosvjećivanja hrvatskih žena i djevojaka, javnosti predoči kršćanski pogled na dostojanstvo žene i njezinu ulogu u društvu.“

”Marija Jurić Zagorka još je kao dijete shvatila da ju Isus ljubi. On koji je, kako reče prorok Izaija, bio prezren od ljudi, odbačen, vičan patnjama, prezren, obescijenjen, ponižen, razapet i proboden (usp. Iz 53,3-5), privukao ju je k sebi. Iz vjere u Boga i ljubavi prirasloj ljudskom, ženskom srcu i naravi, ostavila je dvije poruke koje ovdje želim naglasiti. Bila je svjesna da je Hrvatica i da treba pomoć u obrani dostojanstva žene”, rekao je mons. Batelja.

Nadovezujući se na Evanđelje mons. Batelja je rekao: ”Dragi štovatelji bl. Alojzija Stepinca! Čuli smo u Evanđelju Isusov zov da se njegov učenik ‘odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i pođe za njim’ (usp. Lk 9, 23). Kako je to dramatičan izbor! Koji put i sudbonosan, bolan, ali i radostan. Blaženi Alojzije ga je shvatio ozbiljno i proveo ustrajno. Više puta je ponovio: ‘Tko se prilijepi uz stvorenje, propast će s njime; tko se prihvati Isusa, stajat će dovijeka.’ Doista, Isus ne poziva učenike da uzmu križ kao pobunu ili prosvjed protiv rimske vlasti koja je kršćane kažnjavala razapinjanjem na križ. Nije uzimanje križa ni modni trend kakvim ga mnogi bezobzirno žele učiniti. Uzeti križ, okititi se križem znači uzljubiti istinu, jedinu, vječnu, nepobjedivu i nepromjenjivu, a to je Bog.

Vjeran toj istini bl. Alojzije nije nikada posrtao u vjeri. Štoviše, što se više uživljavao u Kristov križ, to je bio spremniji nositi ga dragovoljno, strpljivo i oduševljeno. Imao je jasan cilj: ‘Slijediti nauk križa te bez ikakva straha braniti katoličku istinu!’ Tako je on u ‘križu i uskrsnuću nalazio Božji odgovor na misterij trpljenja i smrti’.”

Mons. Batelja istaknuo je i svjedočanstvo Vanje Jovanke Bukorović (udane Nakić), koja je pritom rekla: „Lijepo sam govorila o Stepincu. Čak me i kustos katedrale pohvalio biskupu! Imala sam i neugodnosti zbog lijepog govora o Stepincu. Spašavalo me ime. Na ispitivanju na Udbi bih im rekla: ‘Vidite da sam Jovanka, Srpkinja i pravoslavka! Što želite od mene?’ Pustili me nakon toga na miru. Kad god sam u Zagrebu, idem u katedralu i na Stepinčev grob. To me odmara i ispunja radošću. Sigurno bi trebalo da bude proglašen svetim. Stepinac nije samo svetac Hrvata. On je svetac svega svijeta.“

Spomenuvši i Židovku Esther Gitman koja je proučavala dokumentaciju o Židovima koje je spasio Stepinac, mons. Batelja je zaključio: „Predragi u Kristu Isusu! Okupljeni danas u Krašiću i oko televizijskih ekrana i svi do kojih dopire ova riječ, molimo dobroga Boga da nam Kristova riječ, pretočena u baštinu bl. Alojzija Stepinca, bude svjetlo u životu i ikona, svetinja onih ideala za koje je on položio život: vjeru u Krista Isusa, vjernost Crkvi i Papi, dostojanstvo kršćanskog braka između muškarca i žene, kršćanski odgoj djece i mladih, dostojanstvo žene roditeljice i vjeroučiteljice, ‘vrijedne udivljenja i dostojne svijetlih uspomena’ (usp. 2 Mak 7, 20). Dičimo se tom baštinom jer sadržava slavu Božju i njome se nadahnjujmo, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Stepinčevo je svečano obilježeno i u Zagrebu. Misno slavlje u 17 sati predvodio je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša ispred zagrebačke katedrale.

Zagrebački nadbiskup poručio vjernicima da se i dalje mnogo toga može naučiti iz života Blaženog Alojzija Stepinca. On je pomagao potrebitima, nije upadao u nikakve političke i ideološke zamke i doista je do posljednjeg dana ostao vjeran Crkvi i ostao je čiste savjesti, prenosi HRT.

Osvrnuo se Zagrebački nadbiskup i na današnjicu pa je poručio vjernicima da jedino molitvom mogu prevladati sve današnje izazove i globalne trendove s kojima se svi svakodnevno suočavaju.

I upravo na tragu toga svega što je Zagrebački nadbiskup poručio, iako i danas Stepinčevo ime izaziva brojne rasprave u društvu, treba reći i ono da brojni povjesničari i ljudi koji su ga poznavali ističu da je doista brinuo o svim ljudima, nevažno koje oni bili vjere, nacionalnosti ili svjetonazora. Na njegov poticaj osnovan je i Caritas Zagrebačke nadbiskupije osnovano je 14 novih župa, zalagao se za katolički tisak, ali se žestoko protivio zločinima i nepravdi.

”Poznato nam je s kolikim se protivljenjem komunističkog sustava blaženi Alojzije morao suočiti. U odlučnosti da u našem narodu sačuva ispravno štovanje Boga u jedinstvu s Petrovom stolicom. Njegovo srce kucalo je u skladu s bilom hrvatskoga naroda i beskompromisno ga je čuvao od svake želje i ambicije da svoju pastirsku vlast učvrsti na bilo koji način kako bi bio na štetu vjernosti i čistoći savjest” kazao je u propovjedi mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup.