„Branitelj pomaže branitelju” i dalje je rijetka braniteljska udruga koja je na sebe preuzela najteži posao, palijativnu skrb. Tri godine od prve edukacije za palijativnu skrb, udruga se proširila i na nekoliko drugih gradova – iz Ivankova u Veliku Goricu, Vukovar, Osijek, Zadar i Dubrovnik…
Svi su volonteri, ali terenski rad i odlazak kod ljudi košta, pa udruga koja zapravo radi ono što bi trebao raditi sustav, jedva pokriva troškove, a neke i iz svog džepa. Osim brige za bolesne ljude, svojim aktivnostima i medijskom prisutnošću potiču stvaranju sasvim druge slike o hrvatskim braniteljima u današnjem društvu.
U Prvoj crti gostovali su voditelj nove vukovarske podružnice Željko Štefančić i predsjednik udruge Željko Miškulin.
Željko Štefančić, voditelj vukovarske podružnice udruge
“Željko Štefančić, nakon teške traume koju je prošao u ratu, danas bezuvjetno pomaže drugima- ako to nije uzor za volontiranje, ja ne znam što je. ”
Željko Miškulin, predsjednik udruge “Branitelj pomaže branitelju”
50-tak branitelja volonteri su udruge. Trenutno brinu za 45 teško bolesnih ljudi, te ukupno za njih 200-tinjak. Ljudi ih najčešće pronađu putem društvenih mreža, u kontaktu s braniteljskim udrugama, uredima ili s obiteljima branitelja. Željko Miškulin kaže.
– Volontera nikad nije dovoljno, ali ih je na našem području teško naći zbog financijske situacije. Jer volonteri su neplaćeni, a za trošak obilaska, ako mi ne možemo pronaći novac, nemaju ga ni oni.
Trenutno se radi na otvaranju podružnice u Osijeku, a novoosnovana je i podružnica u Vukovaru. Vodi je Željko Štefančić.
– Već imamo 15 branitelja za koje brinemo, a četiri člana rade na tom području. Veliku pomoć pružaju nam djelatnici Doma zdravlja Vukovar, a izvrsna je i suradnja s veteranskom bolnicom. Korisnike zovemo skoro svaki dan ili ih posjetimo da vidimo što im treba.
“Institucije bi trebale pomoći rad naše male udruge koja svoj rad i sve svoje resurse daje od srca i bez ikakve imovinske koristi.”
Željko Miškulin, predsjednik udruge “Branitelj pomaže branitelju”
Prije nego što je osnovana udruga, osnovan je u travnju 2019. palijativni tim u kojem je bilo šest hrvatskih braniteljica i branitelja i koji su volonterski radili zajedno s djelatnicima Doma zdravlja Vukovar. Nakon toga su osnovali udrugu jer su htjeli proširiti svoj rad. Ali bez palijativnog tima DZ Vukovar ne bi mogli puno, kaže Miškulin.
– Zamisao je postojala odavno, potaknuo sam druge i htio sam to ostvariti u Vukovaru od kuda sam krenuo u rat i gdje mi je poginulo najviše prijatelja i suboraca. Ispočetka je to bilo pružanje prijateljske, kolegijalne pomoći braniteljima.
Željko Miškulin
– Nama se svaki dan javlja sve veći broj branitelja kojima je potrebna pomoć. Mi ih ne možemo odbiti, ali novca stalno nedostaje. Htjeli smo pokazati tko se i kako skrbi za teško bolesne branitelje osim obitelji, ako je uopće imaju.
A oni za koje brinu su oduševljeni i sretni da ih netko hoće posjetiti. 90% branitelja i članova njihovih obitelji rekli su da su zaboravljeni, kaže Miškulin.
– Sve smo dokumentirali, imamo fotografije na kojima se vide izrazi lica, sreća, kada smo došli porazgovarati. Braniteljima je bilo drago da se kroz razgovor mogu nekome otvoriti. Govorili su nam o problemima koje nisu rekli obitelji, pomagali smo im da to kažu i obiteljima i medicinskom osoblju, koji su dalje postupali, rekao je u Prvoj crti Miškulin.
Audio zapise poslušajte-OVDJE
I dalje je super rad i trud ovih volontera jer ono što rade neće baš svatko raditi i ne bez razloga. Bilo bi dobro kad bi se moglo pošteno raditi bez brige za to s čime ćeš to financirati, prokomentirala je rad udruge novinarka HRT, autorica ove odlične radio emisije Miruna Kastratovic
