PULSKI ŠKVER NITKO NE ŽELI NI ZA BAGATELU: Na dražbu se nije javio – baš nitko!

Javna dražba za prodaju Uljanika 1856 propala je. Za jučer zakazano licitiranje nije se ni održalo nakon što je postalo bjelodano da nitko od ponuditelja nije prijavio, još manje uplatio traženih dva milijuna eura jamčevine. Ovo je druga velika pljuska svima koji su zagovarali procjenu prema kojoj većinski poslovni udjel u novom Uljaniku na tržištu vrijedi znatno više nego što je njegova nominalna vrijednost. Možda bi takav orijentir još koliko-toliko i držao vodu da ga nekim slučajem prati i podupire stabilna bilanca brodogradilišta i popunjena knjiga narudžbi. Međutim, financijsko-poslovna situacija u Uljaniku 1856 danas je takva da je ozbiljno nagrižena likvidnost brodogradilišta. U svega tri i pol godine, otkako je novi Uljanik dobio priliku za »clean start«, tvrtka je u poziciji da, bez dotoka svježeg kapitala sa strane, ne može servisirati svoje obveze.

Sada je ponovo na Skupštini vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju, u kojoj država ima prevladavajuću ulogu, da odluči što i kako dalje. Jedno je sigurno, aktualna bilanca i nedostatak posla Uljanika 1856 ne ostavljaju prostora, još manje vremena za bilo kakvo manevriranje osim dodatnog »spuštanja« cijene, pitanje je samo – koliko. Ako u resornim ministarstvima odluče da će se i nadalje voditi pravilima iz ovršne prodaje, kao što je to bio slučaj kod upravo propale dražbe za koju su odredili da će početna cijena predstavljati 75 posto procijenjene vrijednosti, slijed tih regula upućuje na to da bi se onda druga dražbena prodaja organizirala za 50 posto procijenjene vrijednosti, što bi u ovom slučaju značilo početnu cijenu od 13,8 milijuna eura za 54,77 posto poslovnog udjela u novom Uljaniku. To je za 3,9 milijuna eura manje od nominale tog poslovnog udjela. S obzirom na to da je riječ o imovini koja nije opterećena hipotekama, Skupština vjerovnika može se odlučiti i za neku drugu varijantu početne cijene, a može odlučiti i da će se, primjerice, Uljanik 1856 prodati direktnom pogodbom.

Nakon što su oba pokušaja prodaje rezultirala fijaskom, teško je za očekivati da će se uopće više postavljati pitanja o planovima i namjerama budućeg kupca, koji će na raspolaganje dobiti više od 660.000 četvornih metara koncesioniranog kopnenog i morskog područja u samom srcu Pule. U svakom slučaju, bit će zanimljivo pratiti hoće li država i dalje inzistirati da kupac novog Uljanika mora potpisati obvezujuću izjavu da će zadržati brodograđevnu djelatnost. Stečajni upravitelj Uljanik brodogradilišta Loris Rak najavio je jučer da će ponovo kontaktirati češki CE Industries, koji su do prije nekoliko mjeseci nudili 20,57 milijuna eura za kupnju 54,77 posto udjela u Uljaniku 1856.

Teško je odgonetnuti što je presudilo da je Jaroslav Strnad, odnosno njegov holding CE Industries odustao od kupnje Uljanika 1856 na ovotjednoj dražbi. S obzirom na to da su dva i pol mjeseca držali na stolu ponudu za kupnju direktnom pogodbom, od studenog pa do sredine siječnja ove godine, teško je za vjerovati da bi razlika od oko 160.000 eura, između zadnje početne i cijene koju su bili spremni platiti, tako presudno utjecalo da odustanu od kupnje. Vjerojatnije je da, nakon što se osvjedočio da za pulske navoze ne vlada jagma na tržištu i da se ne moraju tući s takmacima, češki ulagač kalkulira da sada Uljanik 1856 može dobiti za nižu cijenu. Tko zna, moguće je da im je ponuda za novi Uljanik bila samo »osigurač« ako ne uspiju s akvizicijom u riječkoj luci. Kao što je objavljeno, CE Industries je preko svoje tvrtke Port Acquisitions sredinom ožujka, kupnjom dionica od poljskog OT Logisticsa i investicijskog fonda Fundusz Ekspansji Zagranicznej (Foreign Expansion Fond), stekao 34,42 posto temeljnog kapitala Luke Rijeka. Time je ovaj češki ulagač došao u poziciju da može izaći s ponudom za preuzimanje Luke Rijeka, za što su prije deset dana dobili odobrenje od Hanfe. Sukladno Zakonu o preuzimanju dioničkih društava, Port Acquisitions Hanfi je morao dostaviti i neopozivu bankarsku garanciju na iznos od 74,25 milijuna eura kojom potvrđuje da je u slučaju interesa svih preostalih dioničara u mogućnosti osigurati sredstva za isplatu.