Foto:Facebook
Piše:Mirjana Kasapović/Večernji list
Nijedna država, osim Hrvatske, ne ozakonjuje i ne institucionalizira posebno predstavljanje manjina u svojemu najvišem zakonodavnom tijelu prema posebnim izbornim pravilima i načelima pozitivne diskriminacije kako bi njihovi zastupnici postali svojevrsni akteri veta u tvorbi izvršne vlasti
“N1 prikazuje krcatu dvoranu Westina, Božićni prijem SNV-a i dalje je u modi, što je dobar znak. Pojavio se skoro cijeli Plenkovićev ‘kuhinjski kabinet’ – NINA OBULJEN KORŽINEK, MARKO MILIĆ, GORDAN GRLIĆ RADMAN i DAVOR BOŽINOVIĆ. Ministar policije na domjenku je, u stilu AGATHE CHRISTIE, riješio zagonetku skrivenog novčića! Našao ga je u česnici, što znači da mu ove godine para neće nedostajati. Oporbenjaci su se mogli izbrojati na prste jedne ruke. Gradonačelnik TOMAŠEVIĆ nije se pojavio, kao ni većina viđenijih SDP-ovaca obiju frakcija. Oko jednog stola skutrili su se SINIŠA HAJDAŠ DONČIĆ, IVAN RAČAN i BRANKO KOLARIĆ. Ne treba biti veliki kremljolog… da bi se zaključilo kako manjine i HDZ-ova većina opet žele plesati tango. Manjinci imaju zagarantiranih osam mjesta, a svaki će nakon izbora vrijediti zlata.”
Tako je novinar Boris Rašeta u kolumni u tjedniku Novosti 6. siječnja 2024. razotkrio političku strategiju Srpskoga narodnog vijeća (SNV) i Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) kojima godinama suvereno vlada Milorad Pupovac, glavni domaćin božićnih domjenaka. Ostavi li se postrance prigodna Rašetina pohvala desekularizaciji politike, neupućeni ili naivni promatrač mogao bi postaviti nekoliko zdravorazumskih pitanja. Kakve veze ima božićni domjenak SNV-a s političkom vlašću u Hrvatskoj? Kako se jedan vjerski skup pretvorio u politički tango? I, najvažnije, kako se to dolaskom na božićni domjenak SNV-a može osigurati osam manjinskih mandata kada Srbi imaju tri zastupnika? Nakon proteklih parlamentarnih izbora odgovori na ta pitanja trebali bi biti očiti svima.
Okosnicu Pupovčeve strategije čini okupljanje osam zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru u jedinstven politički blok. Premda predstavljaju povijesno, kulturno i socijalno vrlo različite nacionalne zajednice i premda se razlikuju prema osobnim ideološkim i političkim uvjerenjima, oni se grupiraju u manjinski blok koji nastupa kao jedinstvena strana u političkim procesima u odnosu prema strankama hrvatske većine. Glavni je cilj blokovskoga grupiranja i očuvanja „monolitnoga jedinstva“ bloka – koje se javno promiču krilaticama „svi ili nitko“, „svi zajedno“, „ne damo se dijeliti“ i sl. – povećanje pregovaračkih i ucjenjivačkih potencijala predstavnika manjina u procesu tvorbe Vlade, ali i u ostalima političkim procesima u Hrvatskoj.
Time se ponajprije jača pozicija predstavnika srpske manjine, odnosno SDSS-a i Pupovca osobno, koji su u proteklih nekoliko godina uspjeli nametnuti tu zamisao, a s njome i svoju političku dominaciju svim predstavnicima manjina. Pupovčevu zamisao najusrdnije je prihvatio Furio Radin, a s „pobočne“ strane osovinu Pupovac – Radin najodanije je podržavao Veljko Kajtazi. Kako su sva trojica ušla i u novi saziv Sabora i kako očito ne misle iz njega otići dok su živi – Radin (74) je uoči izbora 2020. javno obećao da se natječe posljednji put, ali se u međuvremenu predomislio, dok Pupovac (69) i Kajtazi (64) nisu lakomisleno najavljivali kraj svojih političkih karijera – ta će se osobna konstelacija odnosa održati i u novom mandatu. Ostala tri zastupnika mogu im sekundirati, a pokuša li koji od njih izaći iz bloka, vjerojatno će biti izložen svojevrsnome političkom ostracizmu.