Putniče, kad ulaziš u naš Grad i vidiš ovaj simbol, zastani trenutak i razmisli što predstavlja. Zbog svih suza, boli i tuge, svih prekinutih mladosti, nedosanjanih snova, nepodjeljenih poljubaca i neprimljenih zagrljaja, zbog dana kada je nepojmljiva mržnja mahnitala i pokušavala zgaziti ljubav i nemoj nam reći da živimo u prošlosti…ne, živimo u sadašnjosti, borimo se kako znamo i umijemo, ali poštujemo i ne zaboravljamo…ne zato što mrzimo, nego zato što volimo. Nemoj vjerovati bajkama kako se toliko zlo može zaboraviti…mi smo samo ljudi, a takvo zlo niti Bog ne zaboravlja…oprostiti?…da, onom tko se kaje i moli oproštaj…ali onom tko u sebi likuje nad porazom ljudskosti?…ne, niti želi oprost…niti ga je zaslužio…A kad nastaviš dalje, ući ćeš u Grad, koji je čudo…da, čudo, jer je ponovno niknuo iz praha i pepela, jer se opet čuje smijeh i graja djece u njegovim školama i vrtićima…to je Vukovar…nisu to samo kuće i zgrade, trgovi i spomenici…Vukovar smo svi mi koji se borimo za svoju i njegovu budućnost…i…ne, ne mrzimo, samo ne damo zaboravu tragediju, poraz ljudskosti, ali i dane ponosa i časti…u spomen svima koji nisu s nama…jer…da li bi bili ljudi kada bismo ih zaboravili…i poštuj to…zaslužio je Vukovar svako poštovanje…,
Ponedjeljak, 20. siječnja 2025.
Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu