Mogu reći da sam bio jako, jako sretno dijete, ali, naravno, moji su roditelji tada, zbog situacije na Balkanu, u bivšoj Jugoslaviji, napustili Hrvatsku i potražili bolji život u Švicarskoj.
Riječi su to Ivana Rakitića, proslavljenog hrvatskog nogometaša i dugogodišnjeg reprezentativca. Osvajač srebrne medalje u Rusiji danas igra u Sevilli i živi u gradu koji obožava sa svojom suprugom Španjolkom i djecom, piše Večernji list
A priča o Rakitićima je zanimljiva, to je obitelj koja je svojim životom pokazala da voli Hrvatsku. Njegov otac Luka je iz Sikirevaca kraj Slavonskog Broda gdje i danas dolazi. Majka Kata je iz Žepča.
Ivan je rođen u švicarskom Rheinfeldenu, ali nikad nije zaboravio svoje korijene na što je utjecao i način na koji su ga roditelji odgojili.
Obitelj je emigrirala iz tadašnje Jugoslavije i živjela u bogatoj Švicarskoj, no mučila se i bilo je jako teško.
– Sjećam se da moji roditelji ponekad nisu večerali da bi bratu mogli kupiti novu loptu, nove kopačke. Oni su se uvijek borili nas, a istina je da sam imao jako sretno djetinjstvo – kazao je jučer Rakitić.
A financijske probleme Rakitići su mogli riješiti kada je tada 15-godišnjem Ivanu stigla ponuda iz Chelseaja.
– Imao sam doslovno pet franaka u džepu kada je stigla ta ponuda Chelseaja. Nudili su mu sjajnu plaću, a meni posao u Londonu. A paralelno su stigle i ponude Manchester Uniteda, Borussije D., Tottenhama i još nekih velikana. No mi smo sve odbili i pristali ostati u Baselu. Znao sam da bi u Chelseaju bio samo broj – rekao je svojedobno Luka Rakitić.
I dobro su razmišljali, jer Raketa je za seniore Basela debitirao već sa 16 godina i pet mjeseci, a ubrzo postao i standardni prvotimac. Nakon toga oko je na talentiranog Rakitića bacio i Dinamo, to jest Zdravko Mamić, no u redu za Ivana već je čekao Schalke pa prelazak u Maksimir nije bio ni izdaleka moguć.
Već s 19 Rakitić je završio u Schalkeu, gdje je bio do 2011. godine kada je potpisao za Sevillu. A od ljeta 2014. pa do prije 2020. godine bio je član velike Barcelone, gdje je postao jedan od nezamjenjivih igrača katalonskog kluba, ukupno odigravši čak 310 utakmica za katalonskog diva. Nakon toga se vratio u Sevillu.
No, vratimo se još nekoliko godina unatrag kada je Ivan odlučio da će nastupati za Hrvatsku, a ne za Švicarsku koja mu je praktički sve dala. Tih nekoliko mjeseci, dok je Ivan vagao za čiju će seniorsku reprezentaciju nastupati, za obitelj Rakitić bili su jako stresni. Otac Luka, silno je želio da sin izabere Hrvatsku, no u njegovu odluku ipak se nije miješao.
– Kazao je: “Tata, odlučio sam, igrat ću za Hrvatsku.” Znate, to mi je bio najemotivniji dan u životu. Bio sam tako ponosan što je presudilo njegovo srce, ljubav prema Hrvatskoj, jer ja mu nikada nisam nametao da izabere Hrvatsku iako sam to htio. U tom trenutku kroz misli su mi prošla sva odricanja koja su prethodila mogućnosti da uopće nastupa za vatrene – kazao je tata Rakitić.
No, Švicarci nisu to lako prihvatili pa je obitelj dobivala jako ružne prijetnje.
– I dandanas u sobi čuvam ta pisma, prijetnje, a ima ih jako puno, cijela vrećica. Znate, Ivan je bio kapetan Švicarske još od 12. godine. I uvijek je bio uvjerljivo najbolji, klasa iznad svih. Nudili su mu i kapetansku traku u seniorima. Ma naravno da su željeli da nastupa za njih, ali neki su u tim prijetnjama baš pretjerali, prijetili su nam i smrću – kazao je otac Luka.
Majka Kata se također prisjetila toga razdoblja.
– Kada je odabrao Hrvatsku, bilo je teško. To što smo proživjeli, ne daj Bože nikome. Nije bilo lako, stizala su pisma, uvrede, prijetnje, ali najteže mi je bilo kada su stigle njegove slike s crnim križem preko njih – rekla je mama Kata.
Obitelj ga je odgajala da uvijek zna svoje korijene.
– Ranije sam ga vodio na utakmicu Grasshoppers – Croatia kako bi shvatio odakle smo, da mu poteče hrvatska krv žilama jer smo mi kao obitelj, katolička, to željeli i sanjali da igra za Hrvatsku. No, nismo smjeli govoriti na glas to jer je bio kapetan mladih švicarskih reprezentacija – ispričao je tata Luka.
Bila je subota 8. rujna 2007. godine, a Maksimir je skandirao tražeći ulazak golobradog, plavokosog mladića koji dotad nijednom nije nastupio za A-reprezentaciju. Nekoliko minuta poslije Slaven Bilić uslišao je želje publike i omogućio Ivanu Rakitiću debi za vatrene.
Rakitić je na kraju odigrao 106 utakmica za Hrvatsku, zabio 15 golova i postao jedan od naših najboljih igrača u povijesti. Dao je ogroman doprinos u osvajanju svjetske bronce na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i od reprezentacije se oprostio 2020. godine. A kroz cijelu svoju karijeru je pokazivao koliko mu znači Hrvatska.