Četvrtak, 5. prosinca 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

RATNI HEROJ KOJI JE RANJEN DRUGOG DANA AKCIJE MASLENICA PA PONOVNO PRVOG DANA OLUJE Nakon prvog ranjavanja učinio je nešto što bi se malo tko usudio

Znaš, oduvijek sam bio onako antimilitarno raspoložen, a ipak sam krenuo u rat, smatrao sam da treba. Ali iznutra se nisam promijenio, nakon toliko godina teško mi je proći područjem gdje se događala maslenička bitka. Strašna su to sjećanja, toliko prijatelja i suboraca je otišlo.

Ni na godišnjice ne idem – neobično je to čuti od Boška Ramljaka (50), krupne čovječine, Sinjanina, umirovljenog satnika HV-a, 70-postotnog invalida, alkarskog harambaše i ovogodišnjeg kandidata za alkarskog vojvodu.

Minsko polje

Boško Ramljak u ljeto 1991. priključio se sastavu MUP-a. S kolegama iz splitske Vojne policije stigao je s dubrovačkog bojišta na zadarsko područje 15-ak dana prije početka akcije. Smješteni su u Starigrad Paklenicu odakle su izviđali prema Masleničkom mostu, a sjeća se kako su tada dobili 20-milimetarske raketne bacače MGL. No, još uvijek nisu znali kakva se akcija sprema i što su joj krajnji ciljevi, a zbog tajnosti pripreme većinu vremena provodili su u civilnoj odjeći. Dan prije početka akcije noću su prebačeni u Zadarska Poljica, gdje su im se pridružili pripadnici šibenske i zadarske vojne policije. Njih 127 podijeljeni su u borbene grupe; jedna je u zadatak dobila proboj pravcem Rovanjska – Dračevac – Maslenički most, a Boškova skupina Poličnik – Suhovare – Bašticu u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo JNA i krajinske vojske, te UNPROFOR-a.

– Od samog početka napredovanja bili smo izloženi strašnom granatiranju s utvrđenih četničkih položaja, a nadomak Baštice naišli smo na ogromno minsko polje. U Baštici iz koje su se srpske snage povukle zatekli smo veliku količinu pokradene poljoprivredne opreme, traktora, kombajna, različitih strojeva i namještaja, očito otetih protjeranim Hrvatima, ali i fotografije na kojima su četnici slavili i pili s unproforcima, što smo odmah poslali u Zapovjedništvo. Zanimljivo, zatekli smo kuhanu večeru koju smo mi pojeli, u takvoj brzini su pobjegli… Naša sljedeća zadaća bila je osvajanje sela Drače. Našli smo se u samom paklu, u zraku su se sudarale naše i njihove granate.

Zapeli smo na brdu Stošijina glava u kamenjaru bez zaklona, pod stalnom topničkom paljbom, nije se glava mogla podići, sve po velikoj hladnoći, bilo je šest, sedam ispod nule. Tamo sam i ranjen 23. siječnja, krhotina projektila VBR-a pogodila me u lijevu stranu leđa, a kolegu Marka Skelina u lijevu nogu. Izvukao me Nenad Markota, isti čovjek koji me izvlačio i dvije godine kasnije, kad sam ranjen tijekom akcije Oluja – prisjeća se Boško, koji je dopremljen u zadarsku bolnicu, gdje je napravio nešto što bi se malo tko usudio.

– Nakon šest, sedam sati kad sam dobio liječničku skrb inzistirao sam da me puste iz bolnice, potpisao sam izjavu da izlazim na vlastitu odgovornost i vraćam se na bojište. Jednostavno, naboj je bio prevelik, nisam mogao ni zamisliti da ću preležati tako važnu akciju. Kasnije sam imao velikih problema, rana se upalila i posljedice ću valjda osjećati cijeli život, ali u tom trenutku nisam želio ni promisliti na nešto što će doći, piše slobodnadalmacija.hr. Svoje iz Vojne policije našao sam u Suhovarama i nastavio s njima prema planu.

U Suhovarama smo zatekli dvije bake i jednog dida, a istovremeno je iz borbama zahvaćenog područja krenula kolona srpskih izbjeglica na traktorima izmiješanih s tenkovima i vojnim vozilima, tako su se četnici krili, među civilima. Stigla je zapovijed generala Bobetka da se ta kolona propusti bez ometanja i tako je bilo – kaže Ramljak i dodaje kako su se vojsci “Krajine” i jedinicama JNA pridružili i arkanovci, Tigrovi i Vukovi, ali uzalud, želja, volja i upornost da se Dalmacija kopnenim putem poveže s ostatkom države bila je prevelika, a s Hrvatskom vojskom više nije bilo šale i uskoro je hrvatska zastava podignuta nad ruševinama Masleničkog mosta.

Komplikacije s ranom

– Premda sam prošao bojišta od 1991. do 1995. godine, tvrdim kako je Maslenica bila jedna od najtežih bitaka – uvjeren je Ramljak, koji je sljedeći put ranjen u selu Malade kod Žitnića gelerom iz minobacača, prvog dana akcije Oluja. Zahvatilo ga je u desnu nadlakticu i lijevi lakat. Ponovno ga je izvukao isti kolega Nenad Markota i Davor Blažević Tigar, te je prebačen u šibensku bolnicu.

– Liječnik je razmišljao o rezanju ruke, no postojala je mogućnost da mi se u Splitu spasi ruka. Tako je i bilo, a u splitskoj bolnici dr. Boschi i dr. Arsen Pavić uspjeli su nakon operacije koja je trajala pet i po sati. No zbog komplikacija nakon dvanaest dana prebačen sam u bolnicu u Nashvilleu u SAD-u, liječenje je trajalo tri mjeseca, i još sam nekoliko puta operiran. Zahvalnost za taj put dugujem dr. Branimiru Čatipoviću, našem Sinjaninu čiji je otac bio alkar, a radi u Bostonu. Zadnju operaciju imao sam 1999. godine i moje ruke premda izgledaju ovako masivno, uvelike nemaju funkciju – objašnjava Boško Ramljak, koji nije želio u mirovinu unatoč teškim ozljedama, smatrajući kako je greška slati branitelje u mirovinu umjesto da ih se integrira u društvo.

privatna arhiva-Boško Ramljak

– Držim kako su branitelji, kao mladi ljudi mogli pridonijeti aktivnom ulogom u društvu u mnogim segmentima, bilo je važno samo da ostanu aktivni na koji god način. Dokaz njihova teškog stanja su i 3018 suicida razvojačenih branitelja, što je velika tragedija. Uvjeren sam, da su s tim ljudima razgovarali njihovi nekadašnji kolege koji su prošli ista ratna iskustva mogle su se mnoge smrti izbjeći – zaključuje Boško Ramljak i još uvijek drži predavanja u školama na temu Domovinskog rata, kojeg po njemu učenici premalo imaju u školskim satnicama premda je iz njegova iskustva jasno da ih tematika iznimno zanima.

A.K.

Najnovije

Otkriven spomenik poginulim, nestalim i umrlim pripadnicima Vojne policije

U vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia” u Zagrebu je 4. prosinca 2024., svečano otkriven spomenik poginulim, nestalim i umrlim pripadnicima Vojne policije...

Poznati hrvatski nogometaš svjedoči: ‘Imao sam novac i slavu, a bio sam očajan’

Proslavljeni hrvatski nogometaš Dario Šimić na Duhovno-duhovitim večerima u bazilici sv. Antuna Padovanskog svjedočio je mladima njegovo iskustvo živoga Boga.  Dario Šimić otac je...

Julienne Bušić: Ne poštujem odluku suda u Sisku. Moja majka nije odgojila budalu

Julienne Bušić napisala je tekst po objavi vijesti o prvostupanjskoj presudi suda u Sisku gdje je izgubila tužbu protiv povjesničara Hrvoja Klasića:   Prvi put sam...

Biblijska poruka 5. 12. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: S Isusom i na Isusu graditi

Mt 7, 21.24-27   Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega,...

‘Diva’ u svibnju u Cannesu: Priča o časti i vjeri stiže na najveći filmski festival

Riječ je o snažnoj i priči o nepokolebljivoj vjeri mlade djevojke koju je, u cvijetu mladosti, ubio razuzdani turski plemić jer je odbila njegovu...