Nakon što su okrivljenici ispitani pred državnim odvjetnikom, određen im je jednomjesečni istražni zatvor.Radi se o trojici hrvatskih branitelja, pripadnika 55. LAD-a, pričuvnog sastava ZNG-a iz Siska.
Vijest i nije izazvala veliko zanimanje javnosti , te u mnogim medijima nije ni objavljena. Za sada nema ni reakcija braniteljskih udruga.
Iako optužnica nije za period Bljeska i Oluje, teško se oteti dojmu tajminga podignute optužnice nakon zahtjeva SNV, gdje se u jednoj točci traži inteziviranje procesuiranja ratnih zločina, posebno za vrijeme vojno redarstvenih operacija Bljesak i Oluja.
Hrvatska je vlast, u cilju smirivanja napetosti i povratku normalnom životu, donijela Zakon o amnestiji za pripadnike tkzv. vojske RSK koji je obuhvatio oko 26000 srpskih vojnika , ali se to ne odnosi na počinitelje ratnih zločina, te je na institucijama države da provode zakone u cilju osiguranja pravde.
Većina hrvatskog naroda, koji je i sam bio žrtva velikog broja ratnih zločina, podržava procesuiranje svih onih koji su počinili zvjerstva u prošlom ratu, bez obzira na nacionalnost, ali i ne pristaje na ucjene, jer su sudbine mnogih hrvatskih branitelja i civila i danas nepoznate , te se još uvijek 1945 osoba vode kao nestali.
Informacije o njihovim sudbinama pokušavamo saznati na sve moguće načine,pa je i jedna od tema sastanka Grabar Kitarović-Vučić bila o ovom problemu. Temeljem tog sastanka predstavnici Udruge nestalih su imali prije neki dan sastanak sa srpskim predsjednikom Vučićem, a rezultate sastanka ćemo vidjeti u mjesecima koji slijede. SNV bi moglo, umjesto ucjena, imati pozitivnu ulogu u rješavanju ovog problema, tražeći od Beograda da otvori vojne i druge arhive, te u svojim sredinama potaknuti narod da otkrije sudbinu nestalih.
U slučaju ratnih zločina počinjenih nad ratnim zarobljenicima i civilima u Škabrnji ( sveukupno 86 osoba) po zapovjednoj odgovornosti je osuđen Milan Martić, a od izvršitelja ratnog zločina samo dvije osobe, iako oni sami nisu mogli počiniti tako organizirani zločin. O daljnjim istragama oko drugih izvršitelja ili pomagača nemamo saznanja, te izgleda kao da je slučaj zaključen.
Mnogo je takvih primjera na cijelom prostoru RH, gdje hrvatska država nije procesuirala počinitelje zločina nad hrvatskim stanovništvom , vjerojatno u svrhu ne izazivanja dodatnih sukoba, ali upravo zbog toga se treba oduprijeti ucjenama SNV .
U zahtjevu SNV-a se traži i nesmetan povratak oko 19000 srba izbjeglih za vrijeme Oluje, za što hrvatske vlasti i ne stvaraju probleme, ali moraju jasno staviti na znanje Pupovcu da oni optuženi za ratne zločine moraju odgovarati pred hrvatskim sudovima i da tu nema popuštanja. Na ovom primjeru će se i vidjeti koliko su hrvatske državne institucije ozbiljno radile na prikupljanju svih podataka o ratnim zločinima nad hrvatskim stanovništvom, a koliko su isto zanemarile i prepustile zaboravu.
Pokušavajući vodu odvesti na svoj mlin, Srbija je usvojila i Zakon o univerzalnoj jurisdikciji glumeći glavnog tužitelja za ratne zločine na prostorima bivše Jugoslavije.
Ministar pravosuđa Bošnjaković u ožujku ide u radni posjet Beogradu , gdje će sa srbijanskom kolegicom razgovarati o tom Zakonu koji nikako nije prihvatljiv hrvatskoj strani jer se i dalje ne zna za koje se hrvatske građane i za koje slučajeve pripremaju ili vode određeni postupci. Bošnjaković je napomenuo da se sa srpskom stranom priprema i sporazum o procesuiranju ratnih zločina.
Nadajmo se da takav sporazum neće dovesti Hrvatsku u neravnopravan položaj spram procesuiranja ratnih zločina i dovesti je iz pozicije žrtve u poziciju glavnog krivca.
Sva odgovornost je na našim političarima , a rezultati će ovisiti o njihovom ozbiljnom shvaćanju tog problema za budućnost hrvatskih branitelja, pa time i obrmbenog Domovinskog rata.