Knindža Dragan Vasiljković (69), poznat kao “Kapetan Dragan”, do 86. godine života neće moći stupiti na teritorij Hrvatske i Europskog gospodarskog prostora. Naš je Ustavni sud odbacio njegovu ustavnu tužbu protiv odluka upravnih sudova koji su odbili njegov zahtjev za poništenjem rješenja granične službe Policijske uprave varaždinske od 28. ožujka 2020. na temelju kojeg je utvrđeno da nezakonito boravi na našem teritoriju te da je dužan napustiti EGP (EU, Norveška, Island i Lihtenštajn).
Tada je prisilno udaljen u Srbiju, a ulazak i boravak u EGP-u zabranjen mu je u trajanju od 20 godina, znači do 28. ožujka 2040. godine.
Nakon zatvora nezakonito
Ustavna tužba mu je odbačena jer ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari. Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti te u ustavnoj tužbi nije dovoljno pozvati se na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One iznimno mogu biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom. Nedostatno je i samo navesti navodne povrede ustavnih prava, nužni su konkretni i obrazloženi razlozi povrede ustavnih prava. I u pogledu ustavnog jamstva jednakosti pred zakonom, vlastiti slučaj nužno je dovesti u vezu sa sličnim slučajevima pa onda obrazložiti po čemu je to taj slučaj ustavnopravno specifičan da bi bio ispitan pred Ustavnim sudom.
Vasiljević je u Hrvatskoj boravio na temelju izručenja iz Australije i odobrenog boravka radi provođenja kaznenog postupka zbog najtežih kaznenih djela u pravnom poretku RH – ratnih zločina. I u tom postupku Vasiljković je 22. listopada 2019. pravomoćno osuđen na 13 i pol godina zatvora. Tu je kaznu izdržao 28. ožujka 2020. i zbog toga mu je istoga dana kad je izašao iz zatvora u Lepoglavi rješenjem određeno obligatorno protjerivanje. Prethodno je saslušan i bez primjedbi je potpisao zapisnik. Kao državljanin Srbije i Australije tada je bio suglasan s protjerivanjem u Srbiju i u osporenim rješenjima bili su navedeni razlozi zbog kojih mu nije dopušteno da Hrvatsku napusti samostalno, odnosno u vozilu veleposlanstva Srbije već policijskim vozilom. Tada se žalio srbijanskim medijima da je unatoč tome što je toga dana bio oslobođen svejedno do granice imao lisičine na rukama. Ustavni sud navodi da su u spornim odlukama izneseni relevantni razlozi koji upućuju na potrebu zaštite nacionalne sigurnosti, kao i razlozi za dugotrajnu zabranu ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru.
Nema veza s Hrvatskom
U ustavnoj tužbi Vasiljković se po ocjeni Ustavnog suda ponavljao, iznoseći prigovore već isticane u tužbi Upravnom sudu u Zagrebu te u žalbi Visokom upravnom sudu. Žalio se i na uskratu slobode kretanja, ali Ustavni sud navodi da kao stranac nakon izdržane kazne više nije bio zakonito na našem teritoriju te da nema nikakvih osobnih i obiteljskih veza s Hrvatskom pa nije ni moglo doći do povrede ustavnog jamstva na poštovanje osobnog i obiteljskog života. Konvencijsko pravilo o slobodi kretanja odnosi se na osobe koje se zakonito nalaze na teritoriju određene države, premda i ta sloboda pod zakonom propisanim uvjetima može biti ograničena.
Diskriminaciju odnosno povredu jednakosti pred zakonom nije argumentirao ni doveo u vezu s bilo kojim usporedivim slučajem koji bi ukazivao na eventualno nejednak ili diskriminiran položaj po bilo kojoj osnovi. Nakon cjelovite analize ustavne tužbe i dokumentacije, vijeće kojim je predsjedao dr. sc. Mario Jelušić, a u njemu su bili i Andrej Abramović i Snježana Bagić odbacilo je Vasiljkovićevu ustavnu tužbu.