GLASNOVIĆ: Jesmo li se za ovakvu neovisnost i slobodu borili?

Na današnji dan u rano jutro 1993. godine dogodio se monstruozni zločin koji su snage Armije BiH počinile nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Rame.

Među ubijenima je bilo i troje djece. Sve je teklo po unaprijed pripremljenom i razrađenom planu.

Ubijaju i nakon toga masakriraju sve one na koje su putem nailazili. Također, pljačkaju i pale sve što im dolazi pod ruku. Ubijaju starce od osamdeset godina, ali i djecu od desetak.

U svom krvavom piru ubili su 41 Hrvata, 29 civila i 12 vojnika HVO-a.

Stravičan zločin počinjen je na izrazito brutalan način. Stjepan Zelić je zaklan, na potiljku je imao ranu od metka nanesenu iz neposredne blizine. Tijelo Dragice Zelenika je spaljeno. Tijelo Ante Stojanovića nađeno je nedaleko od njegove kuće, Anica Stojanović pronađena je uz ogradu na putu prema svojoj kući s raznesenom glavom. Na podu u kuhinji u svojoj kući nađena je Seferina Stojanović, a kostur Mate Grubeše pronađen je u izgorjeloj štali. Kata Ratkić bila je uz svoga muža Martina, kojem je odrezano uho. Seferina Stojanović imala je posjekotine na glavi od mehaničkog sredstva s oštrim i tupim dijelovima. U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom, obje su prostrijeljene metkom, a potom su isječene noževima. Dječak Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, pokušao je pobjeći, no stotinjak metara od njegove kuće pronađeno je njegovo mrtvo tijelo, malo dalje od njega ležala je mrtva njegova sestra Marija. Ubijeni su hicima u glavu. Mijo Rajić zatečen je na prvoj stepenici svoje kuće i ubijen, a njegova nepokretna supruga Ivka u kući je izmasakrirana.

Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, Haški sud oslobodio je zapovjedne odgovornosti generala Armije BiH Sefera Halilovića potpuno suprotno presudama Haškog suda generalu Praljku i drugim hrvatskim zapovjednicima.

Na taj način po tko zna koji put nevino osuđeni postaju agresori a počinitelji postaju žrtve. Dok egzekutori našeg naroda slobodno šetaju diljem lijepe naše od Vukovara do Dubrovnika naši nevini trunu u zatvorima, a ubijenima se ni za grob ne zna. Jesmo li se za ovakvu neovisnost i slobodu borili?

Željko Glasnović