Nedjelja, 14. travnja 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Sekula Gibač o nepoznatom ‘ratu prije rata’ i ulozi ‘srpskih milicionera’ u agresiji

Gošća podcasta ”55 minuta kod Željke Markić”  bila je dr.sc. Janja Sekula Gibač, povjesničarka i arhivistica. Doktorirala je iz područja zapadne Slavonije. Prošle godine objavila je knjigu pod naslovom Pobuna, okupacija, poraz – zapadna Slavonija od 1990. do 1991. Zaposlena je u Hrvatskom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata. Područjem zapadne Slavonije u novijoj hrvatskoj povijesti, Domovinskom ratu bavi se već 15 godina. U razgovoru sa Željkom Markić iznijela je niz malo poznatih činjenica o napadu na policijsku stanicu u Pakracu 1.3.1991. Objasnila je procese koji su prethodili tzv. Balvan revoluciji, ulozi ”srpskih milicionera” u organizaciji pobune u zapadnoj Slavoniji, ali i na Banovini te u drugim dijelovima Hrvatske.

 

Dr. sc. Sekula Gibač pojasnila je da većina izvora, dokumenata koje koristi u svojim istraživanja potječe iz srpskih izvora.

Dokumentacije zaplijenjene tijekom oslobodilačkih akcija HV-a i policije. Pojasnila je da hrvatski povjesničari ne iznose “hrvatsku” verziju događaja, već činjenica koje se temelje na dokumentima srpske paravojske i izvješćima JNA.

Rad dr. Sekula Gibač rasvjetljava kako su srpski policajci počeli odbijati lojalnost Republici Hrvatskoj odmah nakon konstituiranja višestranačkog Sabora 30.5.1990, prenosi Narod.hr.

Pobuna Srba protiv Hrvatske kretala u mjestima gdje su Srbi bili politički nadzastupljeni

Dokumenti otkrivaju kako je pobuna Srba protiv RH kretala upravo iz općina gdje su Srbi bili nadzastupljeni u lokalnoj vlasti. Na primjer u Daruvaru, Grubišnom Polju i dr. gdje su Srbi činili, na primjer oko 30 posto stanovnika, a sudjelovali su u vlasti sa 60 posto svojih predstavnika. Sekula Gibač u svojoj knjizi podsjeća kako su u Daruvaru na početku 1991. uveli ploče na ćirilici i srpskom jeziku na gradskim ustanovama, nešto što im nije bilo dopušteno niti u socijalističkoj Jugoslaviji. U razgovoru tumači oprezan i miran odgovor Tuđmana i demokratski izabrane hrvatske vlasti prema provokacijama i otkazivanju lojalnosti srpske milicije. Kao i ulogu Slobodan Miloševića, SDS-a, pravoslavne crkve i JNA u tom razdoblju.

Dokumenti srpskih pobunjenika – izvor informacija o događajima

Napad na policijsku stanicu u Pakracu dogodio se 1. ožujka 1991., a 2. ožujka je intervenirala specijalna policija i vratila policijsku postaju pod nadzor legalnih vlasti Republike Hrvatske. Taj događaj, kao i događanja na čitavom područje zapadne Slavonije,  tema su kojom se profesionalno bavim već 15 godina.

Upravo u Memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata počela sam raditi na gradivu, dokumentima zaplijenjenim tijekom VRO Bljeask i Oluja. Slažući i proučavajući arhivsku građu dolazili smo do saznanja o tome što se na tom području događalo.

SUP Okučani formiran od “pročišćenih kadrova srpske milicije u hrvatskoj policiji”

Nismo ni znali koje su institucije postojale. Mi smo, recimo, krenuli slagati dokumentaciju policije, odnosno milicije pobunjenih Srba u Zapadnoj Slavoniji. Tako smo ustanovili da je Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) Okučani obuhvaćao  teritorijalno područje zapadne Slavonije koje je bilo pod srpskom okupacijom. SUP Okučani je formiran početkom Domovinskog rata. Osnovali su ga pobunjeni policajaca srpske nacionalnosti.

Sami Srbi u jednom dokumentu navode da je nastao zapravo od pročišćenih kadrova bivše policije. Od jugoslavenske policije. Zapravo hrvatske policije, ali od pročišćenih kadrova. Onih koji su bili lojalni Srbima, a ne hrvatskoj Vlasti.

Nositelji pobune – policajci srpske nacionalnosti

Zanimljivo je što su upravo srpski policajci, srpske nacionalnosti na tome području,

bili zapravo jedni od nositelja srpske pobune. I oni su bili zapravo ključne osobe koje kasnije nalazite i na vodećim pozicijama i vojske i civilnih vlasti, a pogotovo policijskih vlasti.

Tako da je ta policija i taj SUP zapravo vrlo bitan kada pratite srpsku pobunu na tome području. Zapravo sam o tome dosta naučila upravo slažući to arhivsko gradivo, odnosno dokumente Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP-a).

Napisala sam neke znanstvene radove upravo o srpskoj miliciji na tome području. Zanimalo me kako je nastala ta srpska milicija. Napisala sam rad o tome kako i kada zapravo nastaje. Može se vidjeti da početak srpske policije u Republici Hrvatskoj zadire već u 1990.-tu godinu. Već tada dolazi do te diferencijacije između policajaca koji su lojalni hrvatskim vlastima (i demokratskim promjenama koje nastupaju) i onih pobunjenih. Onih koji nisu lojalni hrvatskoj vlasti.

Pobuna protiv demokracije i promjene društvenog sustava

Prvi prosvjedi protiv hrvatskih vlasti, zapravo protiv promjene društvenog sustava i novih hrvatskih vlasti, zapravo kreće upravo od policije.

Znači već 3. srpnja 1990. policajci srpske nacionalnosti u Kninu piše otvoreno pismo saveznom sekretaru unutarnjih poslova Gračaninu, da su oni nezadovoljni. U pismu navode da ih se prisiljava da nose “ustaška znakovlja, da koriste ustašku terminologiju” odnosno onu koja ih asocira na NDH. Ništa od toga nije bilo argumentirano. Oni su se dakle obratili institucijama izvan Hrvatske, odnosno jugoslavenskim institucijama. I oni njima opisuju hrvatsku šahovnicu i grb, hrvatsko znakovlje kao znakove NDH. Njima su to znakovi NDH.

Pozivanje na ugroženost Srba samo mjesec dana nakon konstituiranja demokratskog Sabora

Vrlo brzo postaje jasno da je to zapravo jedina argumentacija. Nema nikakvih stvarnih argumenta. Radilo se o pritisku na hrvatske vlasti i tumačenju da se oni osjećaju ugroženo.

Pozadina tog njihovog otvorenog pisma je zapravo zahtjev da se osnuje SUP Knin sa sjedištem u Kninu. A što bi on trebao raditi? On bi trebao imati jurisdikciju, nadležnost nad područjem od kojeg se planira stvoriti tzv. SAO Krajina. Oni su htjeli imati svoje zasebno policijsko tijelo kojim bi upravljali.

Dakle, tu je već nekakva jezgra nastanka tih srpskih milicijskih snaga samo mjesec dana nakon demokratskih promjena, tj. konstituiranja višestranačkog Sabora.

Znači, prije bilo kakvog Ustava, čak prije bilo kakvog nacrta ustava, kreću zahtjevi za osnivanjem SUP-a koji bi trebao biti tijelo milicijsko tijelo pobunjenih Srba.

Vrlo brzo postaje jasno da je milicija pobunjenih Srba, zapravo, njihova prva oružana snaga. To vidite već tijekom 1990. godine. Dakle, mjesec dana nakon što je konstituiran višestranački Sabor, oni kreću stvarati svoju policiju.

Bez da su provedene bilo kakve promjene – Srbi se žale na ugroženost

Nije bilo još nikakvih konkretnih promjena, da bi se oni mogli osjećati ugroženi. Ali oni već kreću s tim… Milan Martić u jednoj snimci iz 1993. kaže da su pripreme za to krenule već 1989. godine. Znači, prije demokratskih promjena u Hrvatskoj… Istovremeno je krenuo uspon Miloševića, oni skupovi 1989. u veljači i onda u srpnju u Hrvatskoj…. Znači, sve to kreće 1989. i ranije. Oni se pripremaju.

Zbog toga je bitno pratiti tu miliciju. Tada još hrvatsku policiju. Ali unutar nje stvara se i jezgra policajaca koji nisu lojalni. I hrvatska vlast to vrlo brzo, shvaća… Mislim, zato i kreće balvan revolucija. Kreću preuzeti naoružanje iz Knina i okolnih mjesta.

Jasno je da oni nisu lojalni hrvatskim vlastima. I nakon pobune u Kninu događa se nešto slično. A krajem rujna 1990 dolazi i do srpskih pobuna na Banovini… Mislim da to ljudima baš nije poznato. Rijetko se spominje. Osim onih koji su sudjelovali u tome. Znači, krajem rujna dolazi do nemira na Banovini. U Petrinji, Glini, Dvoru na Uni. Isti je povod. Oduzimanje dijela naoružanja iz tih policijskih postaja. Odlukom hrvatske vlasti.

Srpska demokratska stranka (SDS) predvodi srpsku pobunu po Hrvatskoj

Hrvatske vlasti su svjesne da im tamo te policijske postaje nisu u potpunosti lojalne, ili arem dio policajaca nije lojalan i kreću preuzeti dio njihovog naoružanja. Detaljnu dokumentaciju imamo o tome kako se u kojem gradu to odvija.

Dolazi do nemira. MUP, jedno tijelo državne, hrvatske vlasti, provodi zapovijed. Suprotstavlja mu se prvo SDS, Srpska demokratska stranka. SDS je svugdje predvoditelj srpska pobune… dakle oni, policajci u tim policijskim postajama i čak i izvršna vijeća lokalnih općina gdje su Srbi bili na vlasti… ili je bio SKH, SDP. Ali polako se dio njihovih odbornika priključivao SDS-u. To su karakteristike pobune.

Organizirane pobune Srba na Banovini, u Petrinji

A.T. Lučko je poslana u Petrinju, Glinu, Dvor na Uni… U njoj su tada bili i Mladen Markač i Marko Lukić. Tamo su bili veliki nemiri. U Petrinji je  čak i ozlijeđen prvi policajac – Josip Božićević koji je propucan. Znači, pucalo se. U Petrinji su neredi bili po cijelom gradu. Šleperima su blokirane ulice. Dio pobunjenika je na kraju preskočio ogradu i pobjegao u vojarnu JNA koja se nalazila nasuprot policijske postaje i koja im je pružila utočište.

Znači, već 1990. je jasno da hrvatske vlasti nemaju kontrolu na čitavom policijom. U nekim policijskim postajama su primjerice, zapovjednici doista poslušali zapovijed MUP-a i pokušali je provesti. U nekima su zapovjednici uhićeni jer nisu poslušali zapovijed o predaji oružja, jer nisu obavili svoju službu. Neki su stali uz pobunjenike, a neki su doista odrađivali profesionalno svoj posao.

Pobuna srpskih policajaca protiv zapovjednika Srbina – ne žele se razoružati

Neki su bili nadjačani od pobunjenih policajaca iznutra. Imamo primjere gdje je zapovjednik policije bio Srbin. Ali je bilo previše policajaca srpske nacionalnosti koji ga nisu htjeli poslušati. Niti “svog” zapovjednika nisu htjeli slušati iako je bio Srbin. Ali, nisu ga slijedili, nego su provodili svoju politiku i omogućili srpskim prosvjednicima da provale u skladišta naoružanja.

Tu je bila vrlo napeta situacija. Mislim, to je već terorizam i napad na državne institucije. To je rujan 1990. U centru tih događanja je policija.

Takve događaje pratim i u zapadnoj Slavoniji jer se slično dogodilo i u Pakracu. Zato sam rekla da je zanimljivo pratiti upravo policiju.

Prije početka otvorenog rata, to nije rat, ali to su policajci koji rade jedni pored drugih. A zapravo jedni su lojalni Hrvatskoj, a drugi nisu.

Mnoštvo zapovjednika, komandira tih policijskih postaja u zapadnoj Slavoniji, kasnije možete vidjeti, da su na čelu općinskih štabova teritorijalne obrane SAO zapadne Slavonije.

Pobunjeni srpski policajci – jezgra vojnih i policijskih snaga pobunjenih Srba

Oni su jezgra i vojnih snaga i policijskih snaga pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji. Njima su se kasnije pridružili, podupiru ih i pomaže im JNA. Ovo je sve daleko prije nego što se JNA opće uključila. I zato je to zanimljivo.

Paralelno s time, kad pratite kroz dokumente, te policajce srpske nacionalnosti, oni se spominju i u obavještajnim izvještajima iz Beograda. Spominju i organizaciju naoružane straže. Već krajem 1990. u organizaciji i obuci koji put sudjeluju i policajci koji su u tim policijskim postajama.

To je sve vrlo zanimljivo. I vrlo je teška bila cijela ta situacija. Mislim da se niti danas dovoljno ne zna o svemu tome. O tom ratu prije rata.

To je bila kompleksna situacija. Pitanje policije čini mi se 1990. i 1991. do početka otvorenog rata, je najkompleksnije pitanje.

I najosjetljivije pitanje zapravo za hrvatske vlasti. I vi vidite da hrvatske vlasti stvarno smiruju tu situaciju.

Na Banovini umjesto nekih policajaca koji su uhićeni na njihovo mjesto su opet stavljeni policajci srpske nacionalnosti. Opet da bi se smirila situacija. Da bi se pokazala dobra volja. Da nema razloga za neke osjećaje ugroženosti ili tako nešto.

Međutim, onda niti ti policajci odnosno zapovjednici nisu mogli obaviti svoj posao i doista vratiti to naoružanje koje je oteto itd. Pa bi se zamijenili pa bi se stavili drugi. U konačnici… i Josip Boljkovac, koji je bio na čelu MUP-a, pokušao je s kompromisom da bi se nekako pokazala dobra volja.

On je imao neko povjerenje srpskog stanovništva kao čovjek iz prošlog sustava… Komunistički kadar koji im je dat kako bi oni vidjeli da se želi s njima naći način.

Hrvatska ide putem demokracije. Putem višestranačja. Ide putem osamostaljenja. I tu ima mjesta za sve.

Koju god temu proučavate, zapravo vidite isti obrazac hrvatskih Vlasti. Naravno, on je i pragmatičan. Zato što Hrvatska naravno nije spremna za rat. Godine 1990-te nema naoružanja, ali se tajnim kanalima ubrzano naoružava.

Međutim, isto tako jača policiju koja je isto naslijeđena iz komunističkog sustava. A u policiji su doista nadpropocionalno bili zastupljeni policajci srpske nacionalnosti.

Najnovije

Mišo Kovač otkrio za koga će glasati na izborima: ‘Ako ne dobije, bit će muvana!’

Mišo je prije dvije godine iznenadio hrvatsku javnost diplomatskim komentarom na odnos aktualnog hrvatskog predsjednika Milanovića i premijera iz redova HDZ-a, a svoje mišljenje...

Anušić: Projekti koji se dosad nisu ostvarili sada su moja briga

Foto:Screenshot/RTL   U Koprivničko-križevačkoj županiji, koja je prema novom ustroju izbornih jedinica sada dijelom u četvrtoj, HDZ i koalicijski partneri očekuju dobar izborni rezultat. “Projekti koji...

Papa Franjo: ‘Prestanite s ratom, prestanite s napadima, prestanite s nasiljem!’

Foto:Vatican media   Nakon podnevne molitve Kraljice neba 14. travnja papa Franjo je izrazio žalost i zabrinutost zbog napada Irana na Izrael te potaknuo da se...

Domovinski pokret: Hasanbegović zlata vrijedi (Video spot)

Domovinski pokret prenio je na svojoj youtube stranici promotivni spot Zlatka Hasanbegovića, 2. na njihovoj listi u I. izbornoj jedinici. Uz spot poručuju -...

Vričko: Ide Vaskrs – pomolimo se!

Foto:Katolički tjednik   Dobro je, dakako, što je Zapadni Balkan u mislima pape Franje. Još bi, međutim, bolje bilo da bude i u molitvama. Naročito oko...