U razrušenom Vukovaru nešto sam, uz novinska izvješća, napisao i za svoju dušu i za dušu Vukovara. Ako uspijem, poslat ću vam faksom tu svoju dječicu pa vas molim da, kada pročitate, kažete što je to i treba li to još kome osim meni i mome gradu…
Tako je u telefonskom razgovoru, novinaru Hrvatskog radija Mladenu Kušecu Siniša Glavašević najavio da će 12. studenoga 1991. poslati zbirku svojih kratkih priča.
Glavašević, inače diplomirani komparatist i bibliotekar, literarne ambicije jedne pjesničke duše preko noći je zamijenio svakodnevnim izvješćima o rušenju toga sna. Tijekom dramatičnih “Sto dana Vukovara” taj je reporter budio otpor i vjeru u obranu hrvatske slobode. Hrvatska javnost koja je u jesen ’91. živjela u iščekivanju njegovih javljanja, nemalo se iznenadila kada je nepunih tjedan dana prije pada i Glavaševićeve smrti na Hrvatskom radiju čula neke drukčije priče.
Između bombardiranja Glavašević je napisao 24 potpuno svakodnevne priče o snovima običnog čovjeka. Priča o ljubavi, priča za tebe, priča za roditelje o vremenu, o zagrljaju, o igri, o moru, samo su neki od naslova o kojima je Siniša maštao tijekom tmurne vukovarske svakodnevice.
Najpoznatija je ipak Priča o Gradu, pjesnički testament osobe koja je u rušilačkom vihoru postala najvećim simbolom grada na Dunavu.
Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi!
G.S.