Hrvatski novinari, snimatelji i tehničari dali su izniman obol tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Nije bilo bojišta, a da se netko od njih nije javljao i s terena. A sam dolazak na prve crte obrane nije bilo lagan. Jedan dio naših kolega bio je ranjen, ali i ubijen, bez obzira što su bili dobro označeni, što su nosili „press“. Za srpske četnike to nije bila nikakva „olakšavajuća okolnost“, baš kao ni oznaka crvenog križa…
Ratni reporter Žarko Plevnik svojedobno je izjavio da su ti ljudi zaslužili više od oproštajnog govora na pogrebu. Jedan od onih koji je u obavljanju svog ratnog zadatka poginuo bio je i snimatelj Tihomir Tunuković Tuna (Zagreb, 30. lipnja 1967. – kod Travnika, 1. studenoga 1992.).
Pamtimo ga kao vrhunskog profesionalca, snimatelja BBC-a. Kad je snimao kolonu nemoćnih i ispaćenih izbjeglica ubio ga je projektil iz srpskog protuzrakoplovnog topa, na dan Svih svetih, iako se nalazio u vidno obilježenom i prepoznatljivom britanskom automobilu s Press oznakama.
Prije ovog nesretnog slučaja, ratnog zločina, također na zadatku, u Vinkovcima, lakše je ranjen u ruku, ali to ga nije priječilo u daljnjem radu.
– Istina se mora čuti i vidjeti u svijetu – znao je reći.
Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti, započeo je 1989. studij snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Tijekom 1991. krenuo je u Domovinski rat s kamerom u ruci! Prepoznat je kao vrhunski profesionalac i ratna događanja pratio je za više stranih medijskih agencija.
Njegove ratne snimke korištene su i u nekoliko filmova, ali i tv spotova.
Posmrtno je dobio Posebno priznanje Hrvatskog novinarskog društva (1993.), a 2006. Fotografije su mu bile izložene i na jednoj skupnoj izložbi u Vukovaru, zajedno sa radovima Žarka Kaića, Gordana Lederera i Pave Urbana.
Sjećanje na Tihomira Tunukovića Tunu ponovno podsjeća o izloženosti pogibeljnosti onih koji su u vrijeme rata nastojali svojim prilozima, bilo na TV ekranima, radio programima ili u tisku, informirati domaću i svjetsku javnost o agresiji na Hrvatsku, ali i BiH.
Svojedobno smo predlagali HND-u da se osnuje i muzej u kojem bi se moglo pogledati, ali i ostati sačuvano niz ratnih tv i radijskih snimaka, fotografija, članaka, komentara…
To smo dužni prije svega onim kolegama koji su perom u ruci ili kamerom dali svoje živote.
Pored toga, ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska dobila i medijski rat!
Autor / Mladen Pavković