ila je to hrvatska šahovnica izvezena u krugu s početnim bijelim poljem u vrhovima, a oko koje je pisalo HAJDUK SPLIT. Vjekoslav Ivanišević bio je hrvatski rodoljub, obrazovan čovjek iz ugledne splitske obitelji, koji se uvijek borio kontra mraka i sile, a sve u korist hrvatskog naroda. Njegov grb koji ističe hrvatsku nacionalnu svijest nije bio po volji tadašnjoj austrougarskoj vlasti, ali ga je ipak na kraju odobrila. A onda je došla 1945-a. Došlo je osolobođenje od mraka i sile. Vjekoslav Ivanišević zajedno s mnogim hrvatskim rodoljubima dospio je u zatvor. U njegov narod i u njegov grb urezana je crvena zvijezda petokraka.
Tom zvijezdom petokrakom Ivaniševićev grb Hajduka s hrvatskom šahovnicom mijenjan je i maltretiran je od 1945-e do 1990-e u ukuno pet verzija.
A onda je 1990-e Hajduk vratio svoj izvorni grb.
Ali ne onaj Ivaniševićev!
Jer onaj Ivaniševićev grb s početnim bijelim poljem očito je nekoga podsjećao na ustaški, premda je on, ako bi se gledalo na polja štita, zapravo s početnim crvenim poljem.
Zato se netko potrudiio u Ivaniševićev izvorni grb s početnim bijelim poljem dodati jedno crveno polje prije bijelog, zapravo samo komadić crvenog. Za svaki slučaj. Jer nikad se ne zna.
Premda 1911. godine ustaša nije bilo, nekome je očito i taj detaljčić smetao.
U tom besmislenom cilju nema respekta ni prema povijesti, ni prema istini, ni prema tradiciji, ni prema autoru, ni prema svima onima koji su se tada borili kontra mraka i sile.
A Ivanišević je ustao upravo protiv mraka i sile. On je neka vrst “ustaše” koji je ustao za svoju Hrvatsku. Uostalom tako ga je jugoslavenska vlast od 1945. i gledala. Kao ustašu. Jer za njih smo svi mi ustaše i danas.
“Zbog svog političkog opredjeljenja 1946. godine osuđen je na 6 godina zatvora jer je “narodnim” vlastima odbio ustupiti svoju građevinsku operativu. Nakon presude konfiscirana mu je i uništena moćna građevinska tvrtka koju je godinama podizao. Kaznu izdržava u Lepoglavi odakle je otpušten nakon što je odslužio dvije od šest godina. Nakon robije jedno vrijeme živi u Rijeci gdje predaje na Građevinskom tehnikumu. Godine 1950. dobio je moždani udar zbog čega odlazi u mirovinu te se vraća u Split gdje je umro 1955. godine.” (ovaj tekst u navodnicima o Vjekoslavu Ivaniševiću kopiran je sa Wikipedije, a vrijednih informacija o njemu može se naći u knjizi “Hajduk u sto i jednoj priči” koju je napisao Mario Garber).
Ovo je godina 2022. Hajduk je protiv Rijeke u Splitu osvojio hrvatski kup, na čemu mu iskreno čestitam. Zaista je bilo lijepo gledati prizore iz Splita. Čestitke svima koji su doprinjeli tome.
To je svijetli obraz Splita i Hrvatske.
Hajduk je igrao protiv kluba iz Rijeke, grada u kojem je Ivanišević neko vrijeme živio, očito protjeran iz svog rodnog Splita.
Treba znati da je Rijeku 1924. godine Italiji prodala jugoslavenska politika Rimskim ugovorom potpisanim s Benitom Mussolinijem.
I to je bio mrak i sila protiv koje su Ivanišević i mnogi drugi hrvatski rodoljubi ustali.
I Rijeka i Split i Zagreb i Osijek, naši su hrvatski gradovi. Sve su to naši hrvatski klubovi. Sve su to naši hrvatski igrači. Svi oni igraju za Hrvatsku.
I lijepo je vidjeti da se i danas ustaje protiv mraka i protiv sile. Neka to bude vječni moto.
Danas se protiv mraka treba boriti svjetlom. Ne svjetlom bačenih svijetlećih raketa, bengalki kojima će se ugoržavati život drugih. Nego svjetlom kulture, lijepog ponašanja i navijanja.
Danas se protiv sile treba boriti istinom. Ne silom nasilja kojim će se napadati druge. Nego argumentima istine i pravom za pravdu.
Mladima treba reći da oni koji su Ivaniševića doveli do margina društva i života nisu bili nikakvo svjetlo nego novi mrak. Oni koji su zatvorili Ivaniševića bili su sila čija je zvijezda užežena u njegov grb bila na kapama onih koji su zatirali Hrvatsku za koju se on borio. Protiv te sile i mraka smo se devedesetih borili svi mi na svoj način.
Treba dakle govoriti istinu i svijetliti.
Neka naši stadioni budu hramovi sporta i kulture. Neka se na njima okupljaju obitelji s djecom i neka svi navijaju za svoje uz poštovanje drugih.
Neka svim igračima svih hrvatskih klubova cilj bude rerezentacija Hrvatske i svjetli obraz ove Lijepe naše. Neka svim navijačkim skupinama bude cilj pomoći svijetliti svojima u tom cilju.
Večeras je finale svih finala na europskom, a to znači svjetskom nogometnom nivou.
Igra naš Modrić. To je Hajduk, to je Dinamo, to je Rijeka, to je Osijek… To smo mi. Mi na krovu Europe i svijeta sa svijetlim obrazom.
Neka Hajduk živi vječno, a iznad svega neka bude HRVATSKA
Autor / Miki Bratanić
Split, 28.5.2022.
(Izvor fotografija:wikipedia.org/wiki/HNK_Hajduk_Split)