Kad su sve naše pokrajine pale pod austrijsku, mletačku i tursku vlast, jedan maleni dio je ipak ostao slobodan – Dubrovačka Republika.
Sam grad Svetog Vlaha je bio okružen debelim i jakim zidinama koje su ostale do dandanas. A u gradu je bio život ; dubrovački bankari, trgovci, diplomati, i zlatari su bili poznati u cijelom tadašnjem svijetu.
Ođe neću govoriti o povijesti Republike, jer bi za to trebalo više od jedne skromne objave. Ođe će biti riječ kroz 15 stavki o nekim stvarima i ljudima iz tog slavnog vremena koje su malo ili nimalo poznate.
Dubrovnik je bio među najrazvijenijim državama svoga vremena i bio je daleko ispred svojeg vremena.
Najstariji sustav kanalizacije na svijetu, a koji je još u upotrebi, je kanalizacijski sustav u samom gradu. Tako da, dok su stanovnici Londona i Pariza svoje noćne posude praznili sve do početka 19. stoljeća jednostavnim izbacivanjem sadržaja istog kroz prozor, stari Dubrovčani su mogli hodati ulicom bez straha da će biti zaliveni mokraćom ili nečim gorim !
Dubrovnik je imao uređenu i komunalnu i vatrogasnu službu još od 1272. godine. Imao je i statute koji su točno propisivali što se smije a što se ne smije činiti s vatrom, kao što su propisivali i postupke u slučaju požara.
1317. godine se u Dubrovniku otvara prva ljekarna. Najzanimljivija stvar u svemu tome je da ta ljekarna i danas postoji i radi, točno već 700 godina. Za primjer, neke države i narodi nisu stari ni približno 700 godina.
Isto tako, Dubrovnik ima i prvu karantenu. Velikih zaraza u gradu i okolici nikad bilo nije.
Dubrovčani nisu nikad vijećali dok bi bila južina. Držali su da čovjek tad ne može o samom sebi donjeti pravedan sud, a kako će onda o drugom !
Dubrovnik je imao najrazvijeniju i najrašireniju špijunsku mrežu u tadašnjem svijetu. Jer, kako su trgovali na sve strane, a istodobno bili okruženi onovremenim supersilama, morali su znati sve. A kad bi saznali da netko nešto planira pokušati protiv Republike, tada bi na scenu stupilo dubrovačko tajno oružje – neprocjenjiva diplomacija.
Dubrovačka Republika je prva država u Europi i među prvima u svijetu koja je ukinula ropstvo. I to dekretom od 27. siječnja 1416. godine. Za usporedbu, Engleska je to učinila 1569. godine, SAD 1865. godine, a Brazil je sramotnu trgovinu ljudima ukinuo tek 1888. godine !
Dubrovačka trgovačka mornarica je bila 3 sila Europe tada. Španjolska, Engleska i onda Dubrovnik. Moćna Francuska i Italija su bili, današnjim riječnikom, druga liga.
Isto tako, Dubrovčani su među prvima otvorili svoje trgovačke ispostave u Novom svijetu, Americi.
A kad smo kod Amerike, Dubrovačka Republika je bila peta država na svijetu koja je priznala Sjedinjene Američke Države kao suverenu i nezavisnu državu. Dubrovačko veleposlanstvo u Parizu je akt o priznanju uručilo samom Thomasu Jeffersonu, budućem, trećem po redu predsjedniku SAD – a.
Cjelokupni kapital Republike i svih njenih posjeda se procjenjuje na današnjih basnoslovnih 70 milijardi eura. Za usporedbu, neke današnje države nemaju toliki ni proračun.
Slavni pjesnik i pisac Ivan Gundulić, je trebao postati knez Republike. No, nije uspio, jer je umro s 49 godina. A knez nije mogao biti nitko ispod 50 godina života.
Slavni komediograf Marin Držić je bio i urotnik protiv Republike. Naime, smatrajući da je dubrovačka vlast nesposobna, tražio je od Cosima Medicija, najmoćnijeg čovjeka Italije ( poslije Pape ) da pomogne novčano i vojno svrgnuti vlastelu. Do toga nije nikad došlo, a suvremenici su ga smatrali izdajnikom, te je umro u Veneciji, ne smijući se vratiti na rodnu grudu.
Dubrovački trgovac, ekonomist i diplomat Benedikt Kotruljević je napisao prvi priručnik za trgovinu i knjigovodstvo u Europi i to 1458. godine !
Veliki znanstvenik Ruđer Bošković je bio rođeni Dubrovčanin. I sredinom 18. stoljeća je prvi u svijetu naveo mogućnost postojanja teorije relativnosti – gotovo 150 godina prije Einsteina !
Veliki potres 1667. godine je skoro uništio Republiku. Poginulo je preko 3000 ljudi, a to je tada bila polovina stanovništva grada. Tad su se na Republiku ustremili i Turci i Mletci. To je stavilo dubrovačku vještu diplomaciju na najteži ispit. I, ispit su položili s najboljom ocjenom. Ali, snagu koju je Republika imala prije potresa nikad više nisu dostigli.
Iako su grad štitile moćne zidine, u cijeloj svojoj povijesti Republike, Dubrovnik nikada nije bio prisiljen se braniti zidinama. Čak ni nakon katastrofalnog potresa 1667. Doduše, dvije mletačke lađe su htjele se iskrcati, ali ih je nekoliko hitaca iz guštera ( gušter – veliki top ) potjerao.
Kad se francuska vojska približavala gradu, donesena je odluka da se grad mirno preda, jer protiv takve sile ne bi imali nikakvih izgleda.
Tokom Prvog svjetskog rata, grad nije diran. Tokom Drugog svjetskog rata, Hitler je osobno zapovjedio da u Dubrovniku niti jedan kamen ne smije biti oštećen.
Prvi put u povijesti grada, nažalost, grad se morao braniti tek 1991. godine, kad je srpsko – crnogorska vojska tukla grad i uništila brojne spomenike kulture nulte kategorije. Ali, Dubrovnik se i tu obranio i ispisao nove stranice svoje slavne povijesti.
Kako su, od svega, Dubrovčani najviše voljeli svoju slobodu, to se i danas može jasno vidjeti. Naime, na kuli Lovrijenac i danas stoji natpis na latinskom:
NON BENE PRO TOTO VENDITUR AURO
ili na hrvatskom
SLOBODA SE NE PRODAJE NI ZA SVA BLAGA SVIJETA
Vlaho Bongi
NOVA MONOGRAFIJA ‘HRVATSKI GRBOVI’ Kako je nastao grb Dubrovačke Republike?