Srednjovjekovni plemićki grad Sokolac, s malenog uzvišenja u središtu Brinja, spomenik nulte kategorije i simbol Brinja, budno bdije nad svojim stanovnicima. To veličanstveno zdanje izgrađeno je početkom 15. stoljeća od knezova krčkih Frankopana, ispod čijih se zidina i razvilo naselje. U to doba Sokolac je bio središte političkog, gospodarskog i kulturnog života, svratište iznimnih povijesnih ličnosti, poput kralja Žigmunda Luksemburškog i danskog kralja Ericha VII…
O nastanku imena Sokolca postoje dvije teorije, a obje su povezane sa sokolima. Prva legenda kaže da je Sokolac dobio ime prema sokolu kojeg je knez Nikola IV. poslao kao poklon Veneciji uoči vjenčanja sa svojom prvom suprugom Dorotejom Gorjanski, o čemu svjedoče grbovi Frankopana i Gorjanskih uklesani na svodove kapele. Prema drugoj legendi, nakon napuštanja utvrde, u potkrovlju su se počeli gnijezditi sokolovi pa je narod utvrdi dao ime – Sokolac.
Uslijed najezde turske vojske, Frankopani ustupaju posjed kralju koji u njega smješta vojnu posadu kao prvu obrambenu liniju od Turaka. Iako je Brinje bilo u nekoliko navrata napadano, ono nikada nije bilo osvojeno. Nakon uspješne obrane i ukidanjem Vojne krajine, utvrda je polako propadala, a do danas je ostala sačuvana ulazna kula i dvokatna burgovna kapela sv. Trojstva, jedan od najljepših kasnogotičkih sakralnih spomenika u Hrvatskoj.
Kako je baba Rajkovićka obranila Brinje
Nakon prodora Turaka u ove krajeve, Frankopani su Sokolac prepustili vojsci. Plemićki dvor postao je čvrsta utvrda Vojne Krajine, a dvorska kapela je pretvorena u obrambenu kulu s puškarnicama. Posebno je bilo teško 1530.godine, kad su sva sela u okolici Brinja zapaljena i opljačkana. Iako su nekoliko puta pokušali, Turci nikada nisu uspjeli osvojiti Brinje. Legenda kaže da je Brinje obranila “baba Rajkovićka” polijevajući Turke vrelom juhom sa prozora kule na Sokolcu.
U kapeli središnji prostor zauzima osmerokutni brod na koji se s jedne strane nastavlja svetište kapele, a s druge strane, veličinom jednak, prostor posvećen Gospi od Sedam žalosti.
U 17. stoljeću u kapelu se postavljaju novi maniristički oltari u koje su ukomponirani gotički kipovi Madone s djetetom Isusom i Piete, s početka 15. stoljeća. Na gotičkim svodovima u kripti i na katu reljefno su, u kamenu, uklesani grbovi Frankopana i Gorjanskih. U lipnju 2007. godine, u supstrukciji kapele, postavljena je stalna izložba naziva „Plemićki grad Sokolac“ koja posjetiteljima nudi informacije o Sokolcu i ulozi knezova Krčkih u hrvatskoj povijesti.
O Sokolcu su se, tijekom vremena pričale mnoge priče i legende osim ove o divovskoj zimi tu je ona o vjenčanju francuskog kralja u kapeli pa i ona o čudnovatim energetskim moćima samog uzvišenja na kojem je izgrađen. U ovu posljednju, uvjerite se i sami. Šarolika paleta jesenskih boja očarat će vas, a šetnja ovim krajolicima uz legende i priče ideja je za zanimljiv vikend u Lici.
Divovska zmija i Talijani
Za vrijeme 2. svjetskog rata, kad su na Sokolcu boravili talijanski vojnici, nastala je legenda o divovskoj zmiji. Prema legendi, jedan mladi vojnik je zaspao na straži i zapovjednik ga je za kaznu zatvorio u podrum kapele. Nakon nekog vremena vojnik je počeo zazivati pomoć, no oficir se nije obazirao na njegove povike jer je mislio da vojnik glumi. Kad je zapovjednik konačno sišao u podrum, u prostoriji je zatekao ogromnu zmiju koja je progutala nesretnog vojnika.
G.S.