“Sotonistima smeta KRUNICA , s kojom su branitelji obranili Domovinu!”

Već dugo se u našem medijskom prostoru nije digla tolika prašina kao što se to dogodilo kada je skupina muškaraca odlučila svake prve subote u mjesecu javno kleknuti na trgu i tamo moliti krunicu. Od tog trenutka u našim medijima moglo se pročitati svega i svašta o toj i takvoj inicijativi naših muškaraca, čak ih se proglasilo opasnom skupinom koja se ujedinila da se ponize i napadnu žene. Neki su ih proglasili opasnom skupinom koja se priprema i za političko djelovanje, pa pod krinkom pobožnosti i molitve, žele doći na vlast, a onda si jao nama. Organizirane skupine koje se dobrano financiraju iz proračuna i grada Zagreba, ali i iz raznih fondacija, odlučile su svaki puta kada se muškarci okupe na molitvu, stati nasuprot njih sa poznatim transparentima na kojima se obično spominju vatikanski ugovori i razne fraze kojima se tobože štite prava žena, mada se tim istim nazivima ženu svodi na pojedine reproduktivne organe. Čak su izabrali i naziv za svoje okupljanje, „ Tiha misa“. Da bi njihovo negodovanje protiv molitelja bilo snažnije pozvali su u pomoć i europarlamentarca koji je svojim izjavama dao naslutiti tko stoji iza tih i takvih prosvjeda. Odavno je poznato da se u procesu egzorcizma najčešće đavao koristi izričajima koji su korišteni i od strane spomenutih protivnika molitve krunice na javnom mjestu. Korištenje svetih riječi i pojmova u službi zla, kao što je misa, ili prostačenje i vrijeđanje onoga koji moli je prepoznatljiv znak da se đavao itekako uzbudio. Zašto je to tako i kome smeta moliti krunicu na one nakane o kojima su se molitelji jasno odredili u nekoliko navrata?

Molitva krunice je uz presvetu Euharistiju najjača molitva Crkve i pojedinca. Kad je liturgija bila na latinskom jeziku, naše bake i mame su tiho molile krunicu kao zamjenu za ono što u Euharistiji nisu razumjele. Kad god se Gospa ukazala i obratila nama ljudima, pozivala nas je da molimo krunicu. Krunica je molitva od koje Sotona strepi jer mu ona onemogućava djelovanje. Mi Hrvati imamo proživljeno iskustvo što Krunica može i znači u našim životima. Na samom početku Domovinskog rata našli smo se kao narod pred sudbonosnim pitanjem opstanka. Napadnuti smo od neprijatelja koji je raspolagao sa ogromnom količinom oružja, a nama je svijet i njegovi moćnici uskratio mogućnost nabavke oružja koje nam je bilo nužno za obranu.

U tim bremenitim i neizvjesnim vremenima Sveti Papa Ivan Pavao II šalje u našu domovinu nekoliko kutija pomoći. Pomislili smo, kad bi barem to bilo oružje. Otvorivši te kutije ugledali smo krunice. Tada nismo shvaćali da nam je Papa poslao najmoćnije oružje, koje će nam pomoći u našoj obrani. Od tada oko vrata svakog branitelja bila je krunica. Svatko tko je i jedan dan proveo na ratištu zna što znači krunica u trenucima velike neizvjesnosti za opstanak i život. Sjetimo se tih vremena, nije bilo crkve, kapele, križa krajputaša, ili doma a da se tada nije molila krunica. Molilo se i branilo domovinu sa nakanom da se spasi domovina, obitelj, vjera, čestitost, ma sve one vrijednosti za koje mole i današnji molitelji na trgovima. Tada nije bilo onih koji bi postavljali pitanje, zašto se to čini tako javno. Zašto onda danas toliko prozivanja i protivljenja jednom činu koji ne donosi zlo, nego samo dobro.

Molitelji su danas kao i branitelji onda prepoznali trenutak u kojemu je itekako važno krenuti u zauzetost za one vrijednosti protiv kojih je Zlo pokrenulo svu silu djelovanja. Obitelj je preslika Presvetoga Trojstva na zemlji. Nju treba uništiti svim silama. Od zauzetosti da se obitelj kao institucija obezvrijedi, da ju se svede na sustanarstvo iz nužde. Djecu se proglašava nužnim zlom koje se događa i koje se ako ga se ne stigne spriječiti putem abortusa može iznajmiti ili prodati, ali ne nikako željeti i voljeti. Uvođenjem rodne ideologije u naše društvo niječe se sve ono što je od Boga dano i sveto, što jedino garantira opstanak čovjeka, obitelji i domovine. U želji da zaustave molitelje u molitvi na te nakane Zlo ne bira sredstva. Proglašava ih mrziteljima žena i onima koji žele ženu podčiniti, nad njom vladati. Međutim svaka molitva zrnca krunice ih u temelju demantira, molitelji izgovaraju; „Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena Ti među svim ženama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje, Isus“.

Tko je ikad ženu postavio na viši pijedestal poštovanja i vrijednosti od toga, žena je proglašena Bogorodicom, kraljicom neba i zemlje, majkom svih ljudi. Zato svaki puta kada izgovaraju tu molitvu oni kliču, zdravo Ti ženo nad ženama, Ti koja si svima nama rodila Spasitelja, koja si ga na svojim prsima dojila, koja si ga uvodila u život, koja si bila prisutna uz njega na svim Njegovim putovima, i na križnom putu, koja si stajala pod Njegovim križem, koja si ga mrtvog primila u svoje krilo, koja si bila svjedok praznoga groba, Uskrsa. Kao osoba koja sam rođen kao muškarac često sam si postavljao pitanje, gdje su u tim svim trenucima bili muškarci, žene su bile te koje su sve to popratile svojom prisutnošću.

Zato reći moliteljima koji to izgovaraju da su protiv žena može samo onaj koji sve dobro želi pretvoriti u zlo. Za svakog vjernika Marija je istovremeno i Djevica i Majka i moleći svaku Zdravo Mariju klanja se pred svetošću majčinstva i djevičanstva. Upravo protivnici molitve krunice svojim transparentima, izjavama i djelovanjem najviše omalovažavaju i djevičanstvo i majčinstvo. Poziv i poruka svima dobronamjernima, molite krunicu u svojim obiteljima, molite ju u osami svoga doma, molite ju u crkvama, ali molite ju i na javnim mjestima, na trgovima. Krunica je sredstvo po kojem ćemo sami zadobiti pročišćenje, a onda ćemo moći moliti i da se društvo u kojem živimo pročisti od utjecaja Zloga. Kada sam devedesetih zajedno sa okupljenim vjernicima molio na gradilištu crkve koja se tek gradila, znao sam da će se crkva sagraditi unatoč nepovoljnim okolnostima, i za godinu dana se sagradila. Osim zgrade izgradila se živa Crkva koja je danas jedna od najaktivnijih u Zagrebačkoj Nadbiskupiji. Neka nam svima draga Gospa izmoli sve potrebite milosti da ne posustanemo na putu dobra bilo to u zgodno ili nezgodno vrijeme.

Autor: Marijan Stanešić

Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala