Iako smo naučili na svakojake izjave naših političara koje su miljama daleko od zbilje, a samo u cilju jačanja svog ega, te kada čovjek pomisli da ne može gore iznenade nas nekom novom izjavom koja nas još jednom uvjeri u onu staru narodnu izreku da sit gladnom ne vjeruje.
Tako je u povodu obilježavanja Dana državnosti, hrvatski Premijer, vjerojatno u želji da impresionira slušateljstvo svojim uspjesima u vođenju zemlje, spustio Hrvatsku na razinu Afričkih ili bilo kojih drugih zemalja usporedbom koju sigurno ne bi upotrijebio ozbiljan političar i čovjek koji je siguran u ono što radi.
“Taj trend je svojstven mnogim zemljama u Europi upravo naše veličine, to je jedno od temeljnih pitanja i jučer smo dijelom o tome govorili ( na sastanku EU, o.a.), imate ogromne demografske plus trendove u zemljama Afrike i srednjeg istoka gdje je sasvim drugačija situacija, tamo je takvo siromaštvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj“, kazao je Plenković i izazvao niz negativnih reakcija medija i naroda.
Bez obzira na vrlo brzu reakciju ureda Vlade da se radi o rečenici izdvojenoj iz konteksta cijelog govora, kako bi pokušali sanirati štetu zbog Plenkovićeve izjave, jer da nije štetna ne bi se ni oglasili, ostaje gorak okus zbog nerazumijevanja situacije u kojoj se Hrvatska našla i to izrečena od prvog čovjeka Vlade. Naravno da naši problemi nisu od jučer, te da Plenković ne snosi svu odgovornost za ozbiljan problem raseljavanja stanovništva koje je uzelo toliko maha da se ne može usporediti niti sa predratnim iseljavanjem Hrvata iz Domovine, ali je sama usporedba ostavila u nevjerici veći dio političkih analitičara.
Ovakva usporedba možda nam pokazuje da je situacija i puno ozbiljnija nego li što se prikazuje, jer ako je već želio , na ovaj veliki Dan hrvatske povijesti, dati optimizma za budućnost mladih naraštaja, onda su mu za to trebali neki drugi podaci koji bi nas razuvjerili da Hrvatska demografski tone, te da se mladima bez obzira na političku podobnost otvaraju iste mogućnosti za opstanak u Domovini. Ono što Plenković i HDZ radi, a naravno radio ju je i SDP dok je bio na vlasti, je stvaranje izborne baze na uštrb općeg dobra za zemlju i narod. Iz Hrvatske odlaze oni koji znaju da u ovim političkim uvjetima za njih nema mjesta, te im je otvaranje granica ulaskom u EU omogućilo borbu za dostojan život odlaskom iz Hrvatske. U drugim okolnostima, ali vrlo slično je uradio i Tito 60-ih godina prošlog stoljeća otvarajući granice politički nepodobnima za život u Jugoslaviji stvarajući dojam kako su građani, koji su ostali, zadovoljni stanjem u zemlji.
Zabrinjava činjenica da je Plenković kao iskusan diplomat upotrijebio usporedbu, koju profilirani i iskusni političari rijetko ili nikako ne koriste, koja inače i ne stoji onako kao ju je on iznio, jer kad si doveden u situaciju da se uspoređuješ i to sa nekim slabijim, onda je nešto vrlo ozbiljno na vidiku. Nadajmo se da neka sljedeća izjava neće biti u tonu usporedbe kako nam je standard, iako pada, još uvijek veći nego u nekoj Afričkoj zemlji, već da se približavamo standardu i političkim prilikama zemljama kojima Hrvatska povijesno i zemljopisno pripada.
Jozo Ribičić-Brigadir u mirovini
