Jučer (16. prosinca 2019.) Županijski sud u Zagrebu osudio je nepravomoćno u odsutnosti bivšeg pripadnika “krajinske milicije” zločinca Dragana Perenčevića zbog ubojstva tročlane obitelji Križević i bračnog para Cindrić s područja Petrinje (prosinca 1991./siječnja 1992. godine), dok je Slobodan Mutić (optužen kao njegov pomagač) oslobođen zbog nedostatka dokaza…
Za ubojstvo pet nedužnih Hrvata, okrutni je zločinac, dakle, dobio mizernih 15 godina zatvora, ali na robiji vjerojatno neće provesti ni dana – kao i u golemoj većini drugih slučajeva u kojima je srpskim krvnicima iz devedesetih godina suđeno u odsutnosti.
Nažalost, moramo opet, po tko zna koji put postaviti pitanje: Koliko vrijedi hrvatski život? Nije li sramotno da se čak i u ovakvim slučajevima kad su u pitanju teški i surovi, ničim izazvani zločini nad nedužnim civilima ide na ruku zločincima i izriču tako blage kazne?
Perenčević je pred katolički Božić, u noći 22/23. prosinca 1991. godine došao u obiteljsku kuću Križevića u Petrinji, te iz vatrenog oružja ubio sva tri člana obitelji: Ivu (koji je bio slijep), Anu i njihovog sina Damira.
Dana 6. siječnja 1992. godine, iz obiteljske kuće u Petrinji, isti je zločinac automobilom odveo bračni par Stjepana i Paulu Cindrić i potom ih ubio u selu Joševica iz automatske puške.
Za ubojstvo obitelji Križević, Perenčević je dobio 13 godina, a za zločin nad bračnim parom Cindrić 11 godina, što mu je objedinjeno u kaznu od 15 godina zatvora.
Tako izgleda “pravda” na hrvatski način kad su u pitanju srpski zločinci.
Pitanje je bi li uopće ikad i došlo do ovog suđenja da paravlasti “SAO Krajine” nisu provele istragu i ostavile materijalne dokaze o izvršenju ova dva zločina (izjave samih sudionika, čahure ispaljenih hitaca itd.). Jednu od ključnih izjava dao je (9. siječnja 1992. godine) Radenko Tevanović koji je bio detaljno upoznat s tim likvidacijama. On je u izjavi vojnoj policiji tadašnje “JNA” (Komanda garnizona u vojarni “Vasil Gaćeša” u Petrinji) opisao te događaje, te potvrdio kako su u tomu pored Dragana Perenčevića sudjelovali Slobodan Mutić i izvjesni Kušan.
(Vidi: https://sites.google.com/site/savostrbac/zlo%C4%8Dinupetrinji; stranica posjećena 17.12.2019.)
Na oslobađajuću presudu Mutića Tužiteljstvo će se žaliti, ali nije najavljena žalba na preblagu kaznu za Perenčevića.
Kod nas je, nažalost, postao već običaj da se hrvatske žrtve podcjenjuju do te mjere da je sramota preblaga riječ za to.
Za likvidacije kad je riječ o “običnim” zločinima (izvan ratnih okolnosti), ubojice se najčešće osuđuju na znatno veće kazne i to u slučajevima usmrćenja jedne osobe, a ovdje naše pravosuđe prema samo njima znanom aršinu izriče sramotnu kaznu za peterostruko ubojstvo – 3 godine zatvora po ubijenom Hrvatu!?
Zašto se to čini i do kada tako!?