Utorak, 25. lipnja 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

SRBI NA SVA USTA HVALE KINU, A PREŠUĆUJU KAKO JE ONA TEK 15. PO REDU KAD SU U PITANJU NJIHOVI DONATORI

“Idu miš i slon preko starog drvenog mosta i u jednom trenutku kaže miš slonu: ‘Hebo te, kako se ovaj most trese i uvija kad nas dvojica prelazimo!'”…

Prilično star i možda ne bogzna kako originalan vic, ali na zgodan i slikovit način govori o kompleksu malih koji imaju dojam da su i oni veliki kad se nađu u njihovoj blizini.

Naši istočni susjedi su tipični primjerak takvog “miša” koji nastoji svoje komplekse potisnuti i liječiti tako što se gura među “slonove”. Čas su im braća Rusi, čas Kinezi, pa Francuzi, trčkaraju od jednog “brata” do drugoga i nikako da se odluče koji im je od njih najdraži i najrođeniji, iako bi možda najbolje bilo da ih sve u kompletu (uz dodatak možda još Indije koja jest pomalo ekonomski slaba ali je zato prostorno velika) i službeno proglase “istokrvnom braćom” pa da se priča završi.

Bivši potrčko ratnog zločinca i četničkog vojvode Vojislava Šešelja (i sam četnik po uvjerenju a silom prilika “demokrat”), predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u svojim tragikomičnim melodramatskim nastupima čak i u ovim danima tjeskobe i neizvjesnosti uspijeva nasmijati vlastito građanstvo i novinare (koji se napadima neobuzdanog smijeha ponekad ne mogu oduprijeti ni pred kamerama) i njegovi performansi što ih upriličuje u svojim redovitim obraćanjima javnosti nadilaze sve što se do sada čulo i vidjelo u zemlji Srbiji na brdovitom Balkanu (a i šire). I nikad ne propušta, sa suzama u očima i knedlom u grlu naglasiti pomoć “bratskog kineskog” (ruskog ili francuskog) naroda, već od prilike do prilike. “Šara” li ga Vučko, “šara” – malo Kinezi, malo Rusi, malo Francuzi, ne zna se tko je “bliži srcu” i “rođeniji”, milina jedna!

Zna Vučko kako je to u prošlosti donosilo ploda i da je biti vješt glumac bitna sastavnica habitusa svakog političara, naročito na brdovitom Balkanu gdje su laž, prijetvornost i prevrtljivost oduvijek bile izuzetno cijenjene vrline – još od razdoblja Rastka Nemanjića (svetog Save) koji je obećavši vjernost Rimu izmolio lovorov vijenac od pape Honorija III i nakon što je njime okrunio svoga brata Stefana (1217. godine) zaputio se ekumenskom patrijarhu u Niceju kako bi mu obećao isto što i papi ne bi li tadašnja Raška dobila autokefalnu crkvu.

Svoju je karijeru medijskog manipulatora Vučko započeo davnih dana, kao ratni huškač srpskog kanala “S” na Karadžićevoj televiziji na Palama (1992/93.), potom zanat pekao na uličnim mitinzima gdje je uz Šešelja, Nikolića i ostale četničke prvake širio mržnju i zlu krv i svim silama radio na homogeniziranju svoje zločinačke subraće (a isto je to radio i po “srpskim krajinama” – okupiranim područjima BiH i Hrvatske sve do kraja srpnja 1995. godine). Njegova je sposobnost vođenja propagande dobila i službenu potvrdu kad ga je u ožujku 1998. godine Milošević postavio za svoga “ministra za informisanje” u tadašnjoj vladi Srbije, a uvelike je doprinijela i tomu da je uspio izbaciti svoga mentora i političkog oca Šešelja iz sedla, preoteti mu stranku, preimenovati četnike u “naprednjake” i dočepati se vodećih pozicija u vlasti.

No, vratimo se vremenu sadašnjem.

Nedavno je Vučića “postrojio” Carl Bildt, bivši švedski premijer upravo zbog njegovog napadnog i učestalog isticanja “bliskih veza” s “braćom” Kinezima i Rusima (podsjećajući ga kako se ne može u isto vrijeme sjediti na više stolaca), a konačno je i Bruxelles izašao s nekim konkretnim brojkama iz kojih je jasno kako je EU nedavno Srbiji odobrila 7,5 milijuna eura za borbu protiv korona virusa i 93 milijuna eura za poboljšanje zdravstvenog sustava i medicinsku opremu.

I to naravno, nije sve. Za modernizaciju društva i institucija, EU je u posljednjih šest godina Srbiji dala skoro 2 milijarde eura nepovratnih sredstava, od čega 450 milijuna za poboljšanje socijalnih i zdravstvenih usluga i opremu bolnica.

I to Vučko naravno prešućuje, dok je svaka pošiljka iz Rusije ili Kine koliko god bila beznačajna u odnosu na ove iznose događaj koji se medijski eksponira i diže na n-tu potenciju. Kina je po vrijednosti donacija Srbiji na 15. mjestu, a sudeći prema halabuci koja se oko toga diže, u Beogradu se stvara dojam kako je uvjerljivo najdarežljivija.

Srbija ne sjedi od jučer na više stolaca. To je dio njezine strategije koju je prije nekoliko godina otvoreno iznio tadašnji predsjednik i četnički vojvoda (također političko čedo sveprisutnog zločinca Šešelja) pohvalivši se kako Srbija pod njegovim vodstvom “vešto balansira između Istoka i Zapada” i tu se ništa nije promijenilo od srednjeg vijeka i spomenutog razdoblja Nemanjića do danas.

Vrzmati se stalno oko “velikih”, umiljavati se i ulagivati – a sve ne bi li se nešto ušićarilo i podiglo vlastito samopouzdanje, uz to kompenzirao osjećaj inferiornosti u odnosu na njih i potisnuo kompleks malog i (u svjetskim relacijama) beznačajnog naroda, to je ideal vođenja politike i diplomacije Raške/Srbije oduvijek. Njima je sasvim svejedno čiji će pijuni biti. Jedino je važno da to donosi neku korist. Šibicari iz Beograda i danas su spremni igrati se vatrom i po cijenu svjetskog sukoba samo kako bi ostvarili svoje fikcije teritorijalnog širenja i to nije jasno samo onima koji ništa ne znaju o povijesti Srbije i Balkana.

Bildt i svita iz EU još uvijek ne znaju kako su njihova ulaganja u Srbiju bačen novac. Ona je kandidat za ulazak u EU samo iz razloga da bi mogla odigrati u njoj ulogu ruskog “trojanskog konja” (moguće i kineskog) – i, naravno, usput se “ogrebati” za još koju stotinu milijuna eura koji su Vučiću i režimu itekako nužni ne bi li se ostalo na vlasti.

Onaj tko se upušta u kocku s balkanskim šibicarima obično na kraju ostane kratkih rukava. Tako je barem do sada bilo. Jer, šibicarenje je kod naših istočnih susjeda nacionalni sport s dugom tradicijom i u tomu ih rijetko tko može nadmašiti.

Autor / Zlatko Pinter

Najnovije

Sve je spremno za uvođenje vojnog roka

Foto:MORH   Šesnaest godina nakon ukidanja, Hrvatska vraća obvezni vojni rok. Vojna obveza za sve mladiće starije od 18 godina trebala bi stupiti na snagu s...

Tko je sudac Danny Makkelie, čovjek koji je uništio hrvatske snove u Leipzigu?

Foto:Wikipedia   Je li glavni sudac utakmice, Danny Makkelie, čovjek koji je uništio hrvatske ambicije na Europskom nogometnom prvenstvu? Naime, radi se o iskusnom sucu, koji...

Deseci tisuća vjernika na proslavi 43. godišnjice Gospinih ukazanja u Međugorju

Deseci tisuća vjernika iz svih krajeva svijeta proslavljaju danas 43. godišnjicu Gospinih ukazanja u Međugorju, koje je jedno od najvećih hodočasničkih odredišta u svijetu.   Od...

Dan neovisnosti – povijesna odluka Sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika

U Hrvatskoj je danas spomendan na Dan neovisnosti, kojim se obilježava povijesna odluka Sabora o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih jugoslavenskih republika, donesenu 25....

Biblijska poruka 25.6.2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorju

Foto:Radiopostaja Mir Međugorje   Lk 1,39-56 Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu...