Nikad nije kasno, ali može biti prekasno! Naime, zagrebačka optužnica za napad na zagrebačke Banske dvore, odnosno pokušaj ubojstva prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i njegovih suradnika, predana je tek ovih dana (sic!) generalu zločinačke JNA Ljubomiru Bajiću i drugim okrivljenima, posredstvom Višeg suda u Beogradu, u originalu – na hrvatskom jeziku. Ali, optuženici su rekli da je ne će i ne žele primiti, jer nije napisana srpskim jezikom i to na ćirilici (da je svaki, bre, razumije)!…
Kao prvo, zbog čega je hrvatsko pravosuđe čekalo tako dugo da sastavi i pošalje optužnicu za teški ratni zločin, (dogodio se 1991.!), zatim nije jasno zbog čega se srpskim i inim ratnim zločincima sudi u Beogradu, a ne u Zagrebu te iz kojih razloga zločinci koji su iz zrakoplova JNA pucali, razarali grad i željeli ubiti u tom trenutku najvažnije hrvatske političke ličnosti, legitimno izabrane od naroda, žele (i moraju) čitati o svojim zločinima isključivo na ćirilici?
To drugim riječima znači, da i Hrvatska može zahtijevati da se takve i slične stvari sa srpskog isključivo prevađaju na hrvatski!
- „Zahtijevam da za okrivljene, generala Bajića, pukovnika Jeremića, pukovnika Miličevića , pukovnika Dopuđu i pukovnika Čedu Kneževića, osigura primjena Ustava Republike Srbije i Zakona o krivičnom postupku Republike Srbije i odredi prevođenje optužnice na srpski jezik i ćirilično pismo, pa da se nakon toga obave uručenja i potom tek obavijesti Hrvatsku o datumu uručenja“ – navodi se u dopisu odvjetnika optuženih Višem sudu u Beogradu, koji je također naglasio da je „krivični postupak zbog sumnje da su optuženi obavili raketiranje i bombardiranje Banskih dvora po prirodi stvari činjenično izuzetno složen i isprepletan posao“.
Ovaj posao možebitno je činjenično složen, ali krivnja onih koji su ga naredili i obavili – nije, tim prije jer su i te kako dobro znali što i kako rade, odnosno bili su obučeni za ubijanje nevinih ljudi (Hrvata).
Optuženi, naravno, ne žele priznati krivicu, jer su i ovaj zločin odradili „po zakonu“, a kako su bili i pripadnici JNA moraju „čuvati vojnu tajnu“.
Da nije smiješno, bilo bi žalosno.
Nu, mi se ipak pitamo – dokle će nam Srbija dijeliti lekcije, odnosno kakva je to optužnica koja se morala pisati gotovo 30 godina i hoće li zbog toga netko odgovarati?