Kako se i njihovo selo našlo u sklopu okupiranog teritorija, mještani Gornjih Jama u jeku Domovinskog rata ostali su u svojim kućama pokušavajući nastaviti uobičajenim načinom života, a navodno su i koji mjesec prije bezumnog zločina dobili pisanu potvrdu kojom im se jamči sigurnost. No, stanovništvo je ubrzo postalo izloženo bezvlašću, pljački i ubojstvima. Kroz selo su 11. prosinca 1991. bijelim kombijem prošli naoružani pripadnici paravojne srpske formacije “Šilt” i počeli prikupljati preplašeno stanovništvo, donosi dnevno.hr…
Herojski pokušaj srpskog sumještanina
Marica Fabac (1958.) s dvije kćeri, osmogodišnjom Nikolinom i četrnaestogodišnjom Željkom, Janko Fabac (1930), Slavica Dvorneković (1959.) s desetogodišnjim sinom Darkom i roditeljima Matom (1939.) i Katom (1939.), Mara Kuštreba (1929.) te tri starice iz okolnih sela koje su se tamo zatekle Milka Rastovski (1936.) iz Donjih Jama, Agata Cestarić – Jaga (1934.) iz Male Soline i Jela Vrbanac (1933.) iz Hađera, zbijeni su u kuću Mate Kirete.
Dok se 12 preplašenih ljudi stisnulo u jednoj sobi i treslo se od straha naslućujući što ih čeka, ‘Šiltovi’ su se dogovarali o načinu likvidacije. Gojko Pavlović, srpski sumještanin koji je ostao u selu sa susjedima Hrvatima, žestoko se usprotivio četnicima uzvikujući kako su to civili koji nikada nikome nisu naudili. Vikao je: “Nemojte, među njima je troje djece!” No, sve je bilo uzalud. Rafal iz strojnice prekinuo je mučnu raspravu. Najprije je ubijen Gojko, a onda svi ostali. Kuća, kao i sve žrtve u njoj – zapaljeni su.
Sin žrtve: “Četnik se hvalio Željkinom pletenicom”
Za ovaj nezapamćen zločin još nitko nije odgovarao, no Ivica Kuštreba, sin ubijene Mare, ne odustaje od pravde.
“Ostaci moje majke i mojih nećakinja Željke i Nikoline nikada nisu pronađeni, vjerujem da su bačeni u neku jamu. Nakon Oluje sam se raspitivao, ispitivao i tražio, pokušavao na sve načine nešto saznati. Došao sam do jedne žene koja mi je ispričala da je jedan od tih četnika dolazio kod nje. Sa sobom je nosio pletenicu koju je odrezao Željki i hvalio se da ju je u Gornjim Jamama odrezao jednoj curici. Tu je pletenicu čak močio u kavu i tu kavu pio. Kad sam to čuo, i još jako puno ružnih stvari, tri mjeseca nisam mogao doći k sebi”, izjavio je sin Kuštreba koji je na svojem zemljištu u Gornjim Jamama žrtvama u spomen napravio kapelicu Ranjenog Isusa.
Iz Gornjih Jama ubijeni su još i Ivan Fabac (1953.), Stjepan Fabac (1950.) te Nikola Fabac (1961.), otac ubijenih djevojčica koji je pronađen bez glave. Oni su 3. studenoga 1991. zarobljeni, a potom na prijevoju između Donjih i Gornjih Jama usmrćeni vatrenim oružjem. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni, ekshumirani i sahranjeni su tijekom 1996. godine.
Ovo monstruozno srpsko ubojstvo nevine djece na twitteru je prokomentirala i Ani Galović koja sustavno radi na razotkrivanju srpskih monstruma.
Sestre Željka (14) i Nikolina (9) i prijatelj Darko (10) ni danas nisu nađeni.
Sestre Željka (14) i Nikolina (9) i prijatelj Darko (10) ni danas nisu nađeni.
Ekipa Šiltovi i njihov zločinac kolovođa Siniša Martić ovu djecu mučki su pobili prije 30 godina i danas šute o grobnici dok se on mirno bavi ugostiteljstvom u Novom Sadu… #Glina1991 #GorneJame1991 pic.twitter.com/F3BO4kYgC7
— Ani Galović (@AniGalovic) December 11, 2021
Iako nisi zaslužio bit u istoj rečenici s ovim klincima, nek ljudi znaju. Imaš ti frendova i na twitteru. Dno čovjeka koji takve stravične zločine može učniti djeci i duševnim bolesnicima.
Dno. pic.twitter.com/VZEmiJ7R3N— Ani Galović (@AniGalovic) December 11, 2021