Vijećem koje je donijelo pravomoćnu presudu i osudilo Karadžića na doživotni zavor predsjedavao je danski sudac Vagn Prusse Joensen s u njegovu su sastavu bili još William Hussein Sekule iz Tanzanije, Jose Ricardo de Prada Solaesa iz Španjolske, Graciela Susana Gatti Santana iz Urugvaja i Ivo Nelson de Caires Batista Rosa iz Portugala.

Pravorijek kojega je izricao sudac Joensen Karadžić je u sudnici pratio skamenjenog lica, bez i jedne geste koja bi odavala njegovo raspoloženje.

Proglašen je krivim za genocid, progon, istrebljenje, ubojstvo, deportacije i druga nehumana djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teroriziranje, nezakonite napade na civile i uzimanje talaca kao kršenje zakona i običaja ratovanja povezanim s udruženim zločinačkim pothvatima vezanim za Sarajevo, Srebrenicu i za uzimanje pripadnika Ujedinjenih naroda za taoce..

Sudsko vijeće je praktično odbacilo sve navode iz žalbe koju je Karadžić podnio na prvostupanjsku presudu osporavajući cijeli tijek suđenja uz konstataciju kako je dokazni postupak bio “nepošten” jedino u tome da optuženome nije bilo dopušteno svjedočiti u vlastitu korist na način kako je on to želio kao i stoga što su prihvaćeni broji dokazi iz ranijih postupaka vođenih pred ICTY-em.

Obrana je tvrdila kako je prvostupanjsko vijeće propustilo utvrditi da je Karadžić želio političku autonomiju za bosanske Srbe te da nije planirao niti poticao zločine nad Bošnjacima i Hrvatima te kako ništa nije znao o genocidu u Srebrenici niti je odobravao napade na civile tijekom opsade Sarajeva.

Prihvaćen je tek jedan dio iz navoda u Karadžićevoj žalbi koji se odnosio na njegovu pritužbu da nije imao priliku na odgovarajući način tijekom dokaznog postupka ispitati neke od svjedoka incidenata koji su bili osnova za dijelove optužnice no suci su zaključili kako to nije bitno narušilo njegova prava.

Predsjedatelj Joansen je kazao kako Karadžić u obrazlaganju navoda svoje žalbe praktično nije ponudi ništa drugo osim “alternativnog tumačenja činjenica”.

Primijetio i kako su krajnje neuvjerljive tvrdnje koje je Karadžić iznosio tijekom dokaznog postupka kako on nije mogao imati kontrolu nad vojskom jer je bio “psihijatar i pjesnik bez vojnog iskustva”. Zaključak je prizivnog vijeća kako je upravo on bio osoba koja je donosila ključne odluke i bez čije suglasnosti nije bilo moguće počiniti zločine poput srebreničkog genocida.

Tužiteljstvo MICT-a na prvostupanjsku se presudu žalilo po četiri točke  smatrajući da je Karadžić umjesto na 40 godina zatvora trebao biti osuđen na doživotnu robiju te kako je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kada je odbacilo navode da je genocid osim u Srebrenici 1995. godine počinjen i 1992. godine  u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku.

Ti su žalbeni osnovi o genocidu u sedam općina odbačeni no prizivno vijeće ipak je donijelo najvažniju preinaku prvostupanjske presude zaključivši većinom od 3:2 glasa da je Karadžić preblago kažnjen s 40 godina zatvora imajući u vidu težinu zločina za koje je proglašen odgovornim.

Posebice su upozorili na činjenicu da su druge osobe kojima je Karadžić bio nadređen osuđene pred ICTY-em na doživotne kazne zatvora poput Zdravka Tolimira, Vladimira Beare ili Stanislava Galića i to nakon što su proglašeni krivim za sudjelovanje u jednom zločinačkom pothvatu dok se presuda Karadžiću odnosi na četiri zločinačka pothvata.

“Presuda od 40 godina podcjenjuje izrazitu težinu Karadžićeve odgovornosti i njegovu ključnu ulogu u najstrašnijim zločinima počinjenim tijekom cijelog ratnog sukoba u BiH”, kazao je predsjedatelj Joensen.

S tom se odlukom nisu suglasili suci de Prada i Rosa.

Presuda na kaznu doživotnog zatvora odmah stupa na snagu.

Sudac Joansen je kazao kako će Karadžić ostati u pritvoru MICT-a u Den Haagu dok se ne dovrši organizacija njegovog prebacivanja u državu u kojoj će služiti kaznu.

Pravomoćna presuda Karadžiću odnosno njezin sažetak koji je postao dostupan u srijedu niti najednom mjestu ne bavi se ulogom Srbije u ratnim zločinima u BiH.

Presudom izrečenom u srijedu u Den Haagu okončana je “karijera” čovjeka čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata i čiji su simboli troipolgodišnja barbarska opsada Sarajeva i genocid u Srebrenici u kojemu je ubijeno više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka.

Karadžić je rođen 19. lipnja 1945. godine u selu Petnica  u Crnoj Gori. Sa 15 godina doselio je u Sarajevo, gdje je završio Srednju medicinsku školu, a potom i Medinicinski fakultet. Specijalizirao je psihijatriju a imao je i pjesničkih ambicija.

Zajedno s Momčilom Krajišnikom, ranije pravomoćno osuđenim na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina, 1984. godine bio je optužen za financijski kriminal, odnosno pronevjeru novca kojim je sagradio vikendicu i u pritvoru je proveo 11 mjeseci. U rujnu 1985. osuđen je na tri godine zatvora no tu kaznu nikada nije izdržao.

Predsjednikom Srpske demokratske stranke (SDS) postao je u lipnju 1990. kada je i utemeljena. Tijekom rata u BiH postao je predsjednikom samoproglašene republike srpskog naroda u BiH a potom i Republike Srpske.

S te se dužnosti bio prisiljen povući pod američkim pritiskom po završetku rata u BiH a potom je postao bjeguncem od pravde sve do 21. srpnja 2008. godine kada je uhićen u Beogradu gdje se skrivao pod lažnim identitetom iscjelitelja Dragana Dabića.

Karadžića je rat u BiH osobno najavio kada je 14. listopada 1991. godine u Skupštini tadašnje Socijalističke republike Bosne i Hercegovine pri pokušaju da se donese dokument koji bi potvrdio njenu suverenost.

“Ovo je put na koji vi želite da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete dovesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod, možda, u nestanak. Muslimanski narod ne može da se obrani, ako bude rat ovdje”, zaprijetio je Radovan Karadžić.

Tadašnji predsjednik Predsjedništva SR BiH Alija Izetbegović odmah je upozorio kako su Karadžićeve izjave najbolje pojasnile zašto BiH ne može i ne treba ostati u “skraćenoj” Jugoslaviji.

“Takvu Jugoslaviju kakvu hoće Karadžić neće više nitko. Neće, možda, nitko više osim srpskog naroda. Takvu Jugoslaviju su u očima jugoslavenskih naroda, Slovenaca, Hrvata, Makedonaca, Albanaca, Mađara, Muslimana… jednostavno omrzli, kao i u očima Europe i svijeta”, kazao je Izetbegović.

Presudom izrečenom u srijedu u Den Haagu okončana je “karijera” čovjeka čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata i čiji su simboli troipolgodišnja barbarska opsada Sarajeva i genocid u Srebrenici u kojemu je ubijeno više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka.

16.20 – Glavni Haški tužitelj Serge Brammertz je u priopćenju naveo da je zadovoljan činjenicom da je Karadžiću izrečena doživotna kazna.

– Ovaj sud ga je osudio za njegove zločine na kaznu doživotnog zatvora čime je poslao značajnu poruku da pravda može nadvladati zlo –  rekao je on.
Brammertz je naveo da ova presuda nije protiv srpskog naroda.
– Karadžićeva krivica je njegova osobno, a ne njegove zajednice – dodao je on.

16.16 – Karadžićev odvjetnik rekao je da mu je Karadžić rekao da poruči kako “je spreman žrtvovati svoju slobodu za neovisnu Republiku Srpsku”. Nakon čitanja ove izjave, odvjetniku su prišle majke Srebrenice koje su mu pokazale slike ubijenih sinova.

16.15 – Danas, prije svega, moramo biti u mislima sa preživjelima i obiteljima žrtava genocida. Nažalost, ova presuda neće nadoknaditi svu bol i traume koje su preživjeli, ali predstavlja djelomičnu satisfakciju da će za sve zlo koje im je naneseno snositi odgovornost njegov glavni kreator. Žalosno je da, i nakon 24 godine od završetka rata, imamo one koji ga pokušavaju na različite načine rehabilitirati u očima vlastitih građana, te i dalje nastavljaju propagirati ideologiju mržnje. Ova presuda ostaje kao trajno pisano svjedočanstvo i pouka generacijama koje dolaze da ni jedno zlodjelo ne ostaje nekažnjeno, rekao je Željko Komšić za Klix.ba. 

16.01 – Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, u srijedu je pozdravio odluku Žalbenog vijeća Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednika ICTY-a, o dosuđivanju Radovanu Karadžiću kazne doživotnog zatvora.

16.00 – Predstavnici udruga koje okupljaju žrtve rata iz Bosne i Hercegovine i članovi obitelji nestalih i poginulih burnim su pljeskom na galeriji sudnice Mehanizma za međunarodne kaznene sudove u srijedu pozdravili odluku prizivnog vijeća koje je ratnom lideru bosanskih Srba izreklo kaznu doživotnog zatvora potvrdivši njegovu odgovornost za najteže ratne zločine uključujući genocid.

“Nekada se čini da pravde nema, ali je ipak stigla”, kazala je Hini u prvoj reakciji Bakira Hasečić, predsjednica udruge “Žena žrtva rata”, koja je također s galerije pratila izricanje presude.

I ona i ostali članovi udruga koji su doputovali iz BiH u Den Haag na izricanje presude kazali su kako su zadovoljni pravomoćnom osuđujućom presudom i najoštrijom kaznom što ju je izreklo prizivno vijeće.

Jasmin Mešković, predsjednik Udruge logoraša BiH kazao je Hini kako je strahovao zbog presude s obzirom na izmjene u sastavu sudskog vijeća.

“Sve je dobro prošlo, dobio je (Karadžić) što je zaslužio”, kazao je Mešković.

Istaknuo je kako je presuda dobra i kao osnova za pravnu praksu, ali i za stvaranje povjerenja među ljudima.

Fikret Grabovica, predsjednik udruge koja okuplja roditelje i članove obitelji djece ubijene tijekom opsade Sarajeva, također je za Hinu kazao kako je presudom zadovoljan, posebice što je ona potvrđena u dijelu koji se odnosi na optužbe za genocid, ali i za udruženi zločinački pothvat kada je riječ o opsadi Sarajeva.

“Ja predstavljam roditelje 1600 ubijene djece i nama je važno znati da je sud potvrdio kako je on izdavao zapovijedi za teroriziranje i granatiranje stanovništva”, kazao je Grabovica.

Kazao je kako se nada da bi presuda mogla pomoći tome da se u BiH napokon donese zakon kojim će se sankcionirati nijekanje genocida.

“Vrijeme je da Karadžić definitivno ode na smetlište povijesti, a ne da u nekim krugovima i dalje važi za nacionalnog heroja”, zaključio je Grabovica.

Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT), nasljednik ICTY-a, povećao je u srijedu kaznu ratnom vođi bosanskih Srba na doživotni zatvor za genocid u BiH ocijenivši da je 40 godina koliko je dobio u prvostupanjskom postupku neodgovarajuća kazna. Žalbeno vijeće potvrdilo je gotovo sve elemente prvostupanjske presude.

15.31 – Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović komentirala je presudu Karadžiću.

– Današnja odluka konačna je presuda jednom glavnih ideologa i izvršitelja velikosrpske politike, koja se nije ustručavala genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina protiv Hrvata i Bošnjaka u cilju stvaranja tzv. Velike Srbije. Presuda ne može vratiti u život desetke tisuća žrtava i ublažiti bol njihovih obitelji i preživjelih, no mora poslužiti kao trajna opomena o pogubnosti te politike – rekla je predsjednica.

15.23 – Fikret Alić, bivši logoraš kaže kako je zadovoljan presudom, ali mu je žao što nije suđen genocid za Prijedor.

Fadila Efendić, majka iz Srebrenice, kaže da je ovaj dan dočekala sa zadovoljstvom.

Nura Alispahić, majka iz Srebrenice, kaže da Karadžić nije zaslužio manje od doživotne kazne zatvora.